“Sve je počelo na jednom ručku. Sjedio sam dobro raspoložen okružen kolegama fizičarima kada je netko u posprdnom tonu spomenuo papu Ratzingera. Ateist i neznalica kakav sam bio, odmah sam prihvatio šalu i nastavio sprdnju sa ‘nazi papom’ koji propovijeda siromaštvo i skromnost, a odijeva se u zlatne haljine”, prisjeća se dr. sc. Luka Popov, koji je javno podijelio svjedočanstvo kako ga je čitanje knjiga Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. dovelo do obraćenja na katoličanstvo, piše narod.hr

Dr. sc. Luka Popov, fizičar je i obraćenik (s ateizma) na katoličanstvo u zrelijim godinama. Autor je knjige “Znanost i objava” u kojoj tematizira vjeru i objavu (ali i neke filozofske teme), počevši od pitanja naravne teologije, gdje se spominju filozofski velikani poput Aristotela i sv. Tome Akvinskog.

Luka Popov: “Papa Benedikt XVI. uvijek je bio i ostao ‘moj papa’”

Svjedočanstvo Luke Popova prenosimo u cijelosti.

“Sve je počelo na jednom ručku. Sjedio sam dobro raspoložen okružen kolegama fizičarima kada je netko u posprdnom tonu spomenio papu Ratzingera. Ateist i neznalica kakav sam bio, odmah sam prihvatio šalu i nastavio sprdnju sa “nazi papom” koji propovijeda siromaštvo i skromnost, a odijeva se u zlatne haljine.

Svi smo se smijali na njegov račun, osim jednog kolege koji me je na moje petparačke fore samo ozbiljno upitao jesam li ikada pročitao nešto od pape Benedikta. Iskreno sam odgovorio da nisam. “Ako ti poklonim jednu njegovu knjigu, hoćeš li je pročitati?” – “Hoću.”

Par tjedana poslije u rukama sam držao knjigu “Sol zemlje”, intervju sa tada kardinalom Ratzingerom. Nisam ni slutio da će mi ta knjiga promijeniti život iz temelja. Toliko čiste i jasne, a opet duboke i istinom prožete misli, nisam susreo nikada ni prije ni poslije toga. Knjiga me toliko oduševila da sam po završetku čitanja odmah otišao u knjižaru i kupio još dvije Ratzingerove knjige: “Uvod u kršćanstvo” i “Vjera. Istina. Tolerancija.”, koje su me se svaka na svoj način posebno i vrlo duboko dojmile. Kad sam završio s njima otišao sam u gradsku knjižnicu i pročitao doslovno svaku Ratzingerovu knjigu koju su imali.

Nekih godinu dana kasnije zatražio sam krštenje u Katoličkoj crkvi. Krstio sam se u jednom austrijskom benediktinskom samostanu, a onaj kolega koji mi je poklonio “Sol zemlje” postao mi je krsni kum. Nakon par nezaboravnih dana u austrijskom samostanu, vratio sam se kući i napisao dugo pismo papi Benediktu, u kojem sam mu zahvalio na najvećem od svih darova koji jedan čovjek može darovati drugome – daru istine.

I zato je papa Benedikt XVI. uvijek bio i ostao “moj papa”. Onaj koji mi je pokazao istinu, onaj pod čijim sam se pontifikatom krstio, prvi put pričestio, primio svetu potvrdu i ispovijedio. Papa koji je u mom srcu uvijek imao i imat će posebno i rezervirano mjesto.

Nikada nisam doznao je li papa pročitao pismo koje sam mu napisao. Ako i nije, sada je na mjestu gdje će sigurno dobiti moju poruku: Hvala ti, dragi Benedikte! Moli za nas i pričuvaj nam stanove dok se ne vratimo u Očevu kuću”, zaključuje Luka Popov.

e-hercegovina.com