Objavili smo kako je umrla časna sestra Ljubica Bernardica Kovač, poznata velikom brrju ljudi iz BiH, Hrvatske, ali i naših iseljenika u svijetu po čudesnim pripravcima iz ‘Božje apoteke‘, ljekovitom bilju kojim je pomagala kod mnogih bolesti na koje klasična medicina nije imala adekvatni odgovor. Sestra Ljubica Kovač rođena je 1939. u Posušju, a Družbi Kćeri Božje Ljubavi pridružila se 1956. godine, piše slobodnadalmacija.hr.

Preminula s. Ljubica Bernardica Kovač

S njom je u lipnju prošle godine razgovarala naša Snježana Šetka. Prenosimo cijeli tekst, piše slobodnadalmacija.hr.:

Časna sestra Ljubica Kovač popularna je gotovo kao Luka Modrić! Da ima Fejs, Instagram ili Twitter, po broju pratitelja mogla bi se mjeriti sa sportašima i pjevačima. Sa svih strana svijeta hrle joj nepoznati ljudi tražeći njezinu pomoć za bolesti kojima službena medicina ne daje lijeka.

Dolaze joj znani i neznani ljudi, poznati sportaši, političari, ali i liječnici. Njezina roditeljska kuća u cvijeću u selu Batin u Posušju opće je poznato odredište mnogih ljudi ne samo iz Hrvatske, nego i iz cijeloga svijeta, dolaze joj, kaže, i iz Austrije, i iz Australije, iz Amerike i s kraja svijeta.

Svi je mole za pomoć, svi traže njezine savjete i recepte. Te je recepte sada sabrala u knjigu “Biljne terapije i recepti”, koju je upravo predstavila nakladnička kuća “Verbum” iz Splita, a tom je naslovu ona dodala svoj: “Ljekovito bilje – dar iz Božje ruke”.

Sa slomljenom nogom, u 83. godini života, uz malu pomoć svojih bližnjih, bez problema se popela na četvrti kat zgrade u Splitu da bi predstavila svoju knjigu.

Nimalo se nije zadihala ni zastala da se odmori. Mi novinari smo je okupirali sa stotinama pitanja o tajnama liječenja, natječući se tko će iz nje izvući važniju informaciju, kome će dati bolju izjavu.

A ona je s nevjerojatnim strpljenjem i stalnim osmijehom mirno odgovarala na sve što nas je zanimalo kao da ništa ne radi, nego samo daje izjave medijima.

A radi, itekako radi. Oduvijek je bilo tako.

BILI SU LOŠE I BEZ PENZIJE

– Nas je bilo sedmero djece. Nikad se nisam nadala da ću ja, pored četiri brata i dvije sestre, služiti roditelje. Majka je imala “Parkinsa”, otac neku čudnu anemiju. I bili su vrlo loše. Majka nije mogla čak ni kuhati. I ja, koja sam 1956. godine stupila u samostan u Dubrovniku i kasnije u Zagrebu završila školu, molila sam svoje poglavare da me puste kući da se mogu brinuti za roditelje.

Pustili su me na tri mjeseca, pa se to produljilo na još godinu dana, koju sam ja posvetila roditeljima da ih dignem na noge. Bili su bez penzije, bavili su se poljoprivredom; jedan brat nam je pomagao, a ja sam sve radila, kopala, sijala žito, vezla, šivala, sve što je trebalo. Pomagao nam je i župnik fra Marinko Leko – kazuje nam časna sestra Ljubica.

I uspjela je. Roditelji su joj se oporavili i još dugo poživjeli.

– Izliječila sam majku od “Parkinsa”, a i otac se oporavio – sretno reče časna. Svaki dan im je kuhala mješavinu čaja od tri vrste trava. A osim čaja, davala im je domaću hranu.

– I vozila sam ih u crkvu – ističe časna.

ČAJ ZA DIJETE

Ni sanjala nije da bi se mogla baviti ljekovitim biljem. Sve se promijenilo kada joj je došla jedna majka s molbom da joj napravi čaj za dijete koje se guši od astme.

Govorila je kako nema vremena, kako se mora brinuti o roditeljima, ali svejedno je napravila jednu mješavinu od koje je djetetu bilo bolje, pa je majka došla po novu dozu. Iako je časna govorila da nikome ne govori, dobar glas se nije mogao sakriti.

I tako, nakon što je spasila roditelje i izliječila astmu dječaku, ljudi su joj počeli dolaziti s najrazličitijim tegobama i molbama. Majka joj je, pamti, uvijek, govorila: “Nemoj nikoga odbiti.” I poučila je znanju o travama.

Te su trave jeli kad su bili mali, majka im je to kuhala, tako da se nikad nisu razboljeli, niti su ijednu dječju bolest imali ili preboljeli.

Tako je časna sestra iz Batina pokraj Posušja postala “batina” za razne bolesti.

Prva i i najpoznatija hrvatska “ljekaruša” više od 30 godina skuplja ljekovito bilje, suši i pripravlja od njega različite biljne pripravke za desetke tisuća ljudi iz cijeloga svijeta koji dolaze u njezinu ljekarnu. Malo tko nije čuo za nju ili kušao neki od njezinih čajeva, melema ili neku od tinktura.

Brojni su oni koji su joj išli na namještanje želuca, koji se zna, čak i usred velikog stresa ili šoka, podići do rebara i poremetiti rad svih organa u tijelu i izazivati neviđene zdravstvene probleme. Ljudi joj dolaze i sa psihičkim i s fizičkim tegobama, a ima i onih kojima je dovoljno da ih ona samo sasluša, kaže koju lijepu riječ i vrati ih tako u život.

Puno je djece i mladih kojima nedostaje roditeljska briga pa upadaju u probleme, muči ih nesanica i neki sotonski glasovi im govore da ne vrijede i da se ubiju, a za njih časna ima vremena, strpljenja i lijeka. I stalno moli milosrdnu krunicu za sve svoje pacijente.

U 40 godina rada jedva je 10-15 puta otišla na godišnji.

PSALAM 23 LIJEČI SVE

I svima koji joj dolaze daje savjet: “Molite i pijte u ime Isusovo i Marijino, to mora djelovati.”

– Još se nitko nije javio da se otrovao. A ni teću nisam imala kad sam se počela baviti ljekovitim biljem, nego sam je u susjede morala posuditi – dodaje časna. I shvatila je da neće liječiti samo svoje roditelje, nego da će i drugima pomagati.

Kad god joj je nešto nedostajalo od praktičnih stvari za pomoć drugim ljudima, poput zavoja i alkohola, zavapila bi Bogu i Gospi, i Božja bi joj providnost dovela ljude koji su joj pomagali. Tako je, kaže, shvatila, da Bog želi da ona to radi. Besplatno. A novac koji ljudi ostave daruje siromašnima.

– Bog je onaj koji liječi, a ja sam samo sredstvo u njegovim rukama. Bog nam je dao bilje da nas liječi. Ali prva je molitva. Jer tko god dođe, ne moli. A ja im kažem: “Molite, izliječit će vas. Zazovite ime Isusovo kad počnete uzimati terapiju i vjerujte da to ozdravlja. I ozdravit ćete” – savjetuje časna.

Koronu je pobijedila dvaput, rekli su joj da ima upalu pluća, a ona je, kaže, nije tako osjetila.

Disciplinirana je. Nikad ne propušta molitvu, nikad nikoga nije odbila tko je tražio pomoć. Sljedećih nekoliko dana provest će u Splitu i oporavljati se od loma noge.

Jer se želi što prije vratiti svojim pacijentima. Svi koji je traže napamet znaju njezin broj u Posušju 200-220, pozivni 39, a za BiH još 387. Ima i mail: [email protected]. A čajeva ima i u Splitu, u “Verbumovim” knjižarama. A molitava, barem njih ne nedostaje, Psalam 23 liječi sve. 

S časnom sestrom je davne 2009. razgovarao i naš Damir Šarac, piše slobodnadalmacija.hr.  Prenosimo i taj tekst: 

Pitam kod putokaza ‘S. Ljubica’:

– Misliš da nama može pomoć?

– Teško – odgovara Mario (nekadašnji poznati fotoreporetr Slobidne Dalmacije, Mario Todorić). Pa skrenemo kod Posušja za Rižinoviće, putem bez asfalta. A zavjesica ove naše sitne hrastovice u stotinu mekih boja kasne jeseni, šuška kako je tamo iza, s druge strane suncem prošaranog tunela, nešto lijepo. Mora bit, kad je ulaz takav, baš privlačan.

Nešto malo utabane stazice i – pet, šest kućica, mađu njima voćke, dunje i jabuke u šarenom šumarku liske, cera i hrasta. Onda zlatna livada, pa opet šumarak, pa opet livada, i oko svega naposljetku ozbiljna šuma. Slika s goblena, tema Četiri godišnja doba, treći motiv, Jesen…

Dosta sitnog veza. Pred jednokatnicom najbližom putiću, red. S jedne strane auta stranih i naših tablica, s druge vlasnici, čekači u tišini, desetak ih je. Par ih silazi s kata, u apoteci uzimaju bočice i kutijice, pa šutke napuštaju čekaonicu pod dvorišnim stabalcem. Slijedeći se ne penju, ne grintaju, ne brbljaju, kao što se već u zdravstvenim čekalištima krate sati.

– Stigao sam iz Bostona, bio sam kod sestre prije petnaest godina, pomogla mi je sa štitnjačom, nisam je zaboravio – otvara partiju Adi iz Tomislavgrada: – Želim vam samo reći da je predivna osoba, ostalo ćete sami skužit…

– Ima li slične u Americi? Čuli smo da časna Ljubica liječi svaku bolest travama?

– Takve osobe sreo nisam. A od tih medicina, najsličnija je kineska, recimo. Ali nije to to. Kad sam došao prvi put, pogledala me s balkona i znala da me muči štitna žlijezda. Čim sam progovorio pitala me znam li pjevati. Gospe moja, to nikad neću zaboravit. To je njezin način, posvećuje se potpuno čovjeku koji joj je došao po pomoć – veli Adi, koji nastavlja ostalima u redu svjedočiti o prvom iskustvu iz Rižinovića.

Za to vrijeme Anica Križan iz Livna prepričava nam svoj karton:

– Aritmija srca i želuca. Liječila sam se u Münchenu, ležala u bolnici, pila tablete. Sve popila, ozdravila nisam. Pa čula za sestru Ljubicu, došla s mužem, valjda će pomoć… S kata nema glasa, ali prilazi nam visoka žena, nevjesta sestre Ljubice, također Ljubica, također Kovač.

BOLESNICI IZDALEKA

– Joj, jel vam žurba? Evo sad će časna, samo još nekoliko bolesnika koji su stigli izdaleka da pogleda. Stižu baš odasvud, iz Amerike, Evrope, Dalmacije, cijele Bosne, svake vjere i svakoga naroda, sve bez oglasa, godinama tako. A nikog ne može odbit. Ali umori je to, nismo mi više tako mlade ko što izgledamo. Ima slobodne dane samo na Uskrs, Božić, Sve Svete, Veliku Gospu, kad ode među svoje časne na duhovne vježbe – vodi nas nevjesta Kovač pred pun stol.

– Kad ste ovoliko pripremili ima bit da dugo neće doć?

– Haha, ma nije, nego ste rijetki novinari koji su je smuvali pa došli, moramo vas počastit.

Čekanje postaje zanimljivo, virkamo na gornje prozore ima li je uopće, pa šetkamo po seocetu, i šetajući naiđemo na Jerka Kovača, časnina brata, pod strehom tuče orahe. I objašnjava nam zbog čega se Rižinovići ne zovu Kovači, kad su sve kuće Kovačevih.

– Po našem pradjedu. Izrađivao je puške i kubure, svašta je inžinjava, pa vako-nako nastali Rižinovići – kaže Jerko koji je dugo živio u Zagrebu, odselio kao i mnogi iz posuškog kraja. Iako je priroda divna, zemlja je tanka, muljikava i slabo je rađala. Kad je tko uhvatio priliku, otišao je.

S. Ljubica koristi drevnu metodu ‘namiještanja’ želuca

– U vas više nije pusto…

– Neka, ne smetaju ljudi, to su sve naši prijatelji. A čovjeku je drago da se nešto događa, da nije pusto i dosadno… Evo vam je!

– Ej sestro, di ste, mi sve iznjuškali…

– Neka ste – smije se s. Ljubica Bernardica Kovač, članica Družbe Kćeri Božje ljubavi, redovnica koja već 25 godina upoznaje tajne Božje apoteke, a ona, uvjerava nas, liječi sve: – Priroda, ali i molitva. Ne ide bez nje. I liječnici moraju moliti za svoje pacijente, oni koji su molili kažu da funkcionira!

– A kako će nevjernici?

– Nemoguće da ne vjeruju u nešto, ili da nisu vjerovali. A kad čovjeka zaboli, eeej, svak se sjeti…

Sestra Bernardica Ljubica trenutno pripada samostanu u splitskom Velom Varošu, a prema dozvoli Uprave Družbe u Rimu i Zagrebu, stanuje u rodnom selu, stotinjak kilometara dalje, kako bi pomagala ljudima. Kroz pedeset i tri godine redovništva, bila je na službi u Dubrovniku, Sarajevu, Splitu, Zagrebu, Bistrici kod Uskoplja.

Roditelji su joj se teško razboljeli 1983. godine i tada je dobila dozvolu da ih njeguje u Rižinovićima. Liječnici su im davali još nekoliko mjeseci života; majka Ruža bolovala je od Parkinsonove bolesti, otac Petar od teške anemije… Otac je poživio 12, a majka 15 godina!

Svaka biljka svaku bolest liječi – tvrdi časna

– Još kao dijete voljela sam biljke, iako se nisam bavila pripravcima, ali lako sam ih razlikovala, zanimala se za djelovanja. Tako sam roditeljima počela spravljati prve lijekove, i očito im je pomoglo. Suzbijanje ‘Parkinsona’ zaista me iznenadilo…

– Mogli ste i papi Wojtyli pokojnome pomoći…

– Ma di ću ja mali crv doć do njega s mojim travicama, a oko njega oni umovi… Za moje roditelje čula je jedna majka iz Posušja, došla je do mene plačući jer joj se sinčić davio od bronhitisa.

I šta ću? Izišla sam gore na ledinu, ubrala tri trave, izmiješala s medom, stavila da proključa, pa što Bog da. Djetetu je pomoglo, došli su po još. Onda se pročulo, i počela sam. Jetre, želuci, živci, bolesti kože… Radila sam pripravke, ljudima je pomagalo.

Ne znam to drugačije tumačiti nego Božjim darom, u sebi sam osjetila da moram početi tako pomagati ljudima. I da uz lijekove treba moliti. Zato svakome preporučam, čak i liječnicima koji dođu, da mole za svoje pacijente. Ne treba s puno riječi, nego iskreno!

– I što kažu liječnici?

– Dugo me nisu baš lijepo gledali. Nisam se obazirala, nikoga nisam zvala, sami su počeli dolaziti, mnogi su mi danas prijatelji. A i službena medicina zadnjih je godina počela priznavati prirodne metode liječenja. Čovjek je dio prirode i može se prirodom liječiti.

– Svaka bolest ima svoju travu?

– E, tako. Čak i oblik nekih biljaka sliči organu kojeg liječi, to travari dobro znaju! Nekome to ništa ne znači, a ja u tome vidim veličanstveni spoj Boga, prirode i čovjeka – jednostavno o životnim stvarima priča s. Ljubica, i dodaje kako su Bosna i Hercegovina oduvijek bile dom ljudi koji su uspješno liječili travama, prirodom.

I danas ljudi dolaze mostarskome travaru Radi Marušiću, ili dr. Nihadu Sadikoviću, koji u Ljubuškom nastavlja čuvenu obiteljsku tradiciju liječenja prirodnim metodama, pa Husi Čelikoviću iz Bihaća …

Jerko Kovač: Neka svijeta u selu, barem nije dosadno

No, časna Ljubica ipak je samo svoja, ne koristi tuđe recepte, iako je proučavala različite metode liječenja. Od veljače do listopada ide u berbe ljekovitog bilja, i kaže kako su bosanske planine prava riznica zdravlja, mirisavog i čistog. Radi s 85 trava, dosta ih skuplja na okolnim planinama, a za nekima potegnu sve do Biokova.

Zelenu sezonu otvara podbijel, a zatvara šepurika. Hodaju gdje koze ne mogu, koji put im stazu pripriječi zmija, ali nikad ih nevolja nije snašla, jer su – veli – na Božjem putu.

Med je podloga većine njezinih lijekova. Za kolitis, kojeg je specijalizirala, koristi smokve, četiri vrste trava i maslinovo ulje. No, uzimanju pripravka prethodi prastara metoda ‘namještanja želuca’, u stvari kombinacija nekoliko jednostavnih vježbi i masaže…

– Pomaže i priča. Nema nitko da sasluša čovjeka, to im najčešće pomogne više nego kapi za smirenje živaca. Koliko je samo vojnika ovdje prošlo, svih vrsta, i kakve su to razorene psihe bile.

A koliko bolesti iz glave ide… – ozbiljno će časna, čiji je jedan od velikih uzora sveta Hildegarda od Bingena, mudra redovnica koja je u XII. stoljeću pisala teološke knjige, priručnike o prirodi, medicini, putovala i propovijedala, savjetovala pape, kraljeve i sasvim obične ljude…

Vodi nas časna travarica u srce male klinike, veliku sušaru za ljekovite biljčice u kojoj je puno povrtnica – one ozdravljaju itekako – pa onda u konobu s ljekovitim pripravcima i strasnim mirisom majčice prirode, te ordinaciju s različitim pripravcima, travarskim librima, i anatomskim plakatima. Za biljke je važno, upozorava, da su rasle u prirodi, bez zagađenja i kemija, jer se to pogubno odražava na kvalitetu lijeka.

BILJNA APOTEKA

U apoteci s više od 150 pripravaka, napitaka, čajeva, melema, ulja, masti i obloga radi Željka Lončar, koja upisuje one koji traže pomoć:

– Predbilježimo dnevno do deset ljudi, a sa svakim dođe još četvero. A nikog ne može odbit. Na putu smo za Međugorje, pa je mnogima usput, a iako se uklanja od reklama, uvijek su kolone pred kućom.

– A što ljekarušu ne napišete, i to ne recepata, nego ovih razgovora ugodnih?

– Trebala bih. Nemam kad, eno već se ljudi nakupilo…

– A recite nam časna, po istini, koju bolest ni trava ne liječi?

– Nema, sinko, takve!

Željka Lončar radi u časninoj apoteci u kojoj je više od 150 čajnih mješavina

BULIMIJA

Jedna djevojka iz Zagreba imala je tešku bolest želuca, na to se vezala bulimija, anoreksija… Zamislite, 21 godina, a teška samo 25 kilograma! Polako, polako smo je liječili, u početku dvije žlice hrane nije mogla primiti.

Kad je došla treći put kod nas bila je teža za dva kila, a za dva mjeseca krenulo je nabolje. završila je fakultet, što prije nitko nije mogao vjerovati. Kad je zadnji put došla, nisam je prepoznala. Imala je 58 kila i potpuno normalno jela. Vidite što čine božje biljčice, čuda na čovjeku – ponosno će sestra Ljubica, koja se već neko vrijeme trudi kako bi stala na kraj vitiligu i psorijazi.

e-hercegovina.com