Duge Njive su selo sa šest zaselaka na cesti Vrgorac – Makarska, no može se dogoditi da vozeći kroz selo ne vidite nijednu njivu.

Piše Dada Batinić/slobodnadalmacija.hr

Ono što je daleko od očiju, nije uvijek daleko i od srca jer mnogi ljudi još uvijek obrađuju svoje doce. Jedan od njih je i umirovljeni profesor hrvatskog jezika Slavko Vujčić.

– Selo je dobilo ime po jednoj fratarskoj njivi koja je, za tadašnje pojmove, bila velika obradiva površina. Prije nego se izgradio samostan u Živogošću, fratarsko sjedište bilo je u Dugim Njivama, a većina ljudi se bavila sadnjom i sušenjem duhana.

Kad sam 1955. krenuo u prvi razred, u školu su išla 72 učenika. Sedmi i osmi razred sam pohađao u Dragljanima i svaki dan pješačio osam kilometara u jednom pravcu. Išao sam i kad bi se zabijelio snijeg ili padala kiša, a umjesto cipela imao sam suknene čarape – govori Slavko, koji je bio i predsjednik mjesnog odbora.

– Nije čudno što danas ima problema s kostima i zglobovima – dodaje mu supruga Egidija, rodom iz Splita.

– Preživio je Slavko 19 operacija, tumor i sepsu, a iz svega je izlazio još jači.

Kako i gdje ste se upoznali?

– Došla sam ovamo 1979. i zaposlila se kao učiteljica u Žlibini pokraj Kozičkih Poljica. Već prvo jutro sam se “priričila” sa Slavkom, koji je tada bio voditelj škole. Tek što sam sjela da se odmorim, već me pozvao na red, no još iste zime smo se zbližili, potom i vjenčali.

Sinu sam bila i mama i učiteljica, a kći je išla u osnovnu školu u Dragljane. S djecom smo postupali prirodno, sudjelovali su u svemu što smo radili, a kako su rasli, tako su dobivali malu, pa veću motičicu. Ljudi su nam se smijali i govorili da smo prosvjetari, a zaostali.

Držali smo koze i kokoši, a jedne godine sam imala i 105 pačića. Bavimo se poljoprivredom i danas, naučili smo se na takav život – govori gospođa Vujčić.

– Kći je profesorica i predaje biologiju i kemiju u Osnovnoj školi u Vrgorcu. Sin je sedam godina živio u Njemačkoj, a ove godine se vratio na selo. Odlučio je obnoviti bivšu konobu “Komini” i početkom svibnja otvara restoran “Argentina”.

Duge Njive bile su poznate po pečenoj janjetini, a on namjerava ponudu dodatno proširiti domaćom spizom i argentinskim steakom. Jako je vezan za ovaj kraj i želja mu je pridonijeti razvoju sela. Podržavamo ga u naumu i voljeli bismo da Duge Njive ponovno budu makar ono što su nekad bile, ako ne i bolje – kaže Egidija.

– Usprkos činjenici da su uvjeti za život kudikamo bolji nego prije dvadesetak godina, broj domaćinstava je znatno opao. Početkom 2007. bilo ih je 57, a danas tek 27.

Nova cesta, javna rasvjeta, asfaltirani putovi prema zaseocima, voda, struja, sve je došlo, ali kasno. Ljudi su otišli, a škola se zatvorila 2017. – sjetno će Slavko Vujčić.

Hoće li njegov sin započeti novi trend povratka na selo, vrijeme će pokazati, no obitelj Jović, koja drži gostionicu “Izlet”, raduje se konkurenciji.

– U selu su, osim naše, radile još tri gostionice i uvik je bilo svita. Prolaskom autoceste kroz Zagvozd i Ravču selo je zamrlo, zatvorile su se trgovine i konobe i ostali smo jedino mi

Lipo je, mirno je, ali iskreno da van kažen, od mira i tišine nema kruva. Zimi radimo vikendom ili po narudžbi, a liti smo otvoreni svaki dan – ističe Sanja Jović.

Njezin sin Ivan kaže da je u selu trenutno više praznih kuća negoli naseljenih:

– Pozitivno je što u Dugim Njivama ima i nekoliko vila s bazenima pa dođe nešto turista. Kad smo prošlo lito pekli janje, bio je tu dječak iz Njemačke, a nakon što je neko vrime gleda kako se janje okreće, upitao je: “Je li to dinosaur?”

Iako bi djeca više voljela posjetiti Jurski park od Dugih Njiva, oni malo stariji prednost ipak daju janjetini. Zato prvog svibnja otiđite na “izlet u Argentinu”. Nije daleko, a vrlo je ukusno.

Plus i minus, što je jače?

3 plusa

+ riješena infrastruktura

+ otvaranje restorana

+ janjetina

3 minusa

– ljudi su se iselili

– od tišine nema kruva

– autocesta

e-hercegovina.com