Od Basela i Schalkea stigao je do Seville, potom i do Barcelone, a šest godina kasnije Ivan Rakitić (32) opet se vratio u Sevillu. Svoju Sevillu s kojom je potpisao ugovor na četiri godine. Onda je 2023. godine ponovno podignuo trofej Europske lige nakon što je s Andalužanima slavio protiv Rome s 5-2 (1-1) nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Novi trener Barcelone Ronald Koeman odrekao se čovjeka koji je za Barcelonu odigrao 310 utakmica i zabio 35 golova, ali, srećom, postoji klub koji će ga uvijek dočekati raširenih ruku.

– Kada sam prvi put došao u Sevillu, osjetio sam tu pozitivu u gradu već na aerodromu, kao da sam predosjećao da će se roditi nešto dobro. Kao da mi je Bog rekao “Evo ti”. I već prvi dan sam upoznao tu konobaricu koja je danas moja žena i majka prekrasne djece Kad god spomenem da idem kući, mislim na Sevillu – rekao je jednom Raketa.

Njegova nogometna priča počela je s četiri godine kada se upisao u Mellingen gdje mu je igrao i brat Dejan. Od lopte je bio nerazdvojan otkad zna za sebe te je od prvog treninga pokazivao velik potencijal.

– S devet godina spontano je otišao u Basel. Na jednom turniru rekao sam treneru Basela da ću mu dovesti igrača tri puta boljeg od svega što on ima u Baselu. I odveo sam ga i ostao je. A nešto kasnije sam Ivana i Dejana odveo na utakmicu u Zurich između Grasshoppera i Croatije da osjete to hrvatstvo u žilama, da osjete otkud potječu – objasnio je Ivanov otac Luka koji se iz Sikirevaca, sela na istoku Slavonije, 1986. se preselio u Švicarsku kada je dobio posao na gradilištu u Mohlinu.

Otac mu je pustio da sam odluči što će želi u životu, a Ivan je s 15 godina napustio školu kako bi se u potpunosti posvetio nogometu. Shvatio da će prije napraviti ozbiljnu i uspješnu nogometnu karijeru, nego onu akademsku.

U Baselu je u tim godinama kenuo i Raketin nogometni uspon. Ubrzo je dobio veliku ponudu s ‘Otoka’, ali na to se nije odvažio.

– Neki crn čovjek, dva metra visok je došao i stavio kofer para na stol. I rekao je da će kompletnoj obitelji platiti put u London, da Ivan ide u Chelsea. Ali otac je rekao da dok ne stavi kapetansku traku Basela na ruku ne ide nigdje – objasnila je Rakitićeva majka Kata.

To se ostvarilo, a Ivan je 2007. prešao u Njemačku. Tada je igrao za Schalke, a već je sedam godina nastupao i za mlađe selekcije švicarske reprezentacije. Ali u njemu je kucalo hrvatsko srce i trebalo je donijeti najtežu odluku u životu – čiji će dres nositi u seniorskom uzrastu.

– Švicarska mu je dala sve, prve korake, ali uvijek je jedna vatra sijala u nama da bi on obukao hrvatski dres. To se nije smjelo javno pričati, ali uvijek je toga bilo u našoj kući ovdje gdje je on znao odakle dolazimo. Ivan je otišao u našu spavaću sobu i rekao: “Tata, nazvat ću Bilića i Kuhn. Onda je izašao iz sobe i rekao: “Tata, što tvoje srce hoće, to sam odlučio” – suznih se očiju prisjetio Raketin otac.

Nije to bilo lako razdoblje za obitelj Rakitić…

– Nije prošlo pola sata, došli su švicarski navijači koji to nisu dobro prihvatili. Od svega mi je bilo najteže kad sam dobila Ivanovu sliku i crni križ preko njega, to mi je bilo najteže. Dobili smo i karte u jednom smjeru za Zagreb, sve ja to čuvam. Bilo je teško, ali sve smo mi to prebrodili – objasnila je majka Kata.