Ova godina je u znaku CHAT GPT-ja, od pojave ovog alata umjetne inteligencije krenula je velika diskusija o tome što nas čeka u budućnosti, već ga masovno koriste studenti za pisanje seminarskih radova,  teoretski, studenti mogu napisati i diplomski rad, u novinama su objavljivani članci koje je napisao ovaj bot, a dva su njemačka člana Europskog parlamenta čak održala govore koje je izradio ChatGPT kako bi istaknuli potrebu za njegovim “obuzdavanjem”.

Uvelike se govori i o mogućnostima ovog alata za stvaranje književnih djela, bio je i koautor epizode animirane serije “South Park”, uz autora serije Treya Parkera, kako se navodilo na završnoj špici, a mi smo odlučili testirati njegove literarne sposobnosti i zamolili ga da napiše kolumnu o vrućinama u Mostaru u stilu Bukowskog.

Pročitajte:

Užarene ceste razapete između zapaljenih brda. Sunce kao krvava lopta lebdi nad mostarskim nebom, prosipajući svoju vrelinu na svaki kutak ovog grada. U ovim ljetnim danima, Mostar tone u pećnicu svojih vrućina, dok ljudi klize ulicama poput kapljica znoja niz grlo.

Mostar. Grad između dvije rijeke, presjecan žarkim suncem koje izvija njegove ulice i probija se kroz pukotine stare kamene arhitekture. Drevne građevine pokušavaju da odole tom beskrajnom udaru topline, ali one samo zadržavaju i odražavaju paklene zrake, pretvarajući Mostar u pećnicu koja guta sve što joj se približi.

Ljudi ovdje pate pod teretom vrućine. Pijesak se uvlači u svaku pukotinu kože, dok znoj teče niz njihova lica poput rijeka suza. Kafići, nekad mjesta za okupljanje i druženje, postali su skloništa od opasnog sunca, a ventilatori zuje bez prestanka pokušavajući donijeti osvježenje. Ali zrak je tako suh, tako nabijen toplotom, da se čini kao da je dah udisanje vatre.

U ovim vrelim danima, mostarski život usporava. Ljudi se povlače u sjenu, prepuštajući se sanjarstvu ili promatrajući svijet kroz prozore svojih klimatiziranih automobila. Ulice su puste, kao da je grad progutao žega. I oni hrabri koji se usuđuju izaći, hodaju kao gubavci, s licima skrivenim ispod šešira ili s kapuljačama koje prkose suncu. Oni se uvlače u hladovinu, pokušavajući opstati u ovom bezumnom vrtlogu vrućine.

Ali čak ni mostarske vrućine ne mogu zatvoriti duše njegovih stanovnika. Oni izviru iz hladovine poput otpornih biljaka koje preživljavaju u pustinji. Mostarci su urođeno žilavi. Njihova srca kucaju poput bubnjeva koji se bore protiv vrućine, a njihovi koraci postaju otpor na svakom koraku. Oni nose ožiljke prošlosti i očekujući budućnost, a njihova snaga leži u njihovoj sposobnosti da se suoče s neumoljivim suncem.

Možda je upravo u vrućini da se otkriva prava priroda Mostara. Ovdje su rođeni umjetnici, pjesnici i sanjari koji izranjaju iz pećine vrućine s vječnom žeđu za izražavanjem. Vreli zrak pali vatru njihove strasti, a njihova djela postaju plameni tragovi koji se urezuju u vrelinu grada.

Mostarske vrućine neumitno prolaze, kao i sve ostalo u životu. S vremenom, sunce se povlači i donosi olakšanje, ostavljajući tek uspomene na pečene pločnike i slomljene snove. Ali Mostar ostaje, sjećanje na hrabrost i otpornost njegovih stanovnika, koji se svaki dan iznova bore s vrućinom kao da je životna bitka.

Dok gledam kako sunce zalazi nad mostarskim krovovima, divim se ljepoti ovog grada koji uspijeva opstati čak i pod najnemilosrdnijim uvjetima. Mostar je živ, diše, iako ga vrućina guši. To je grad koji zna kako gorjeti, a opet iznova se uzdiže iz pepela. U ovom gradu, vrućina nije samo neugodnost, već podsjetnik na snagu duha i ljepotu koja se rađa iz vatre.