Iako
veliki
broj
djece
u
Bosni
i
Hercegovini
živi
u
ustanovama,
mali
broj
njih
bude
usvojen,
jer
uglavnom
nisu
podobna
za
usvajanje.

Da
će
nekome
pružiti
obiteljski
dom
pun
zagrljaja
i
ljubavi
znala
je
od
studentskih
dana
kada
je
volontirala
u
Domu
za
djecu
bez
roditeljskog
staranja.
Majka
troje
djece
od
kojih
je
dvoje
usvojila
otvoreno
govori
o
tome
i
žali
što
je
usvojenje
djece
i
dalje
tabu
tema
o
kojoj
se
ne
govori
dovoljno,
naročito
u
pozitivnom
smislu,
piše
BHRT.

“Apsolutno
je
tabu
tema.
Meni
je
to
toliko
žao,
zato
što
se
o
usvajanju
govori
u
potpuno
negativnom
smislu,
ta
djeca
su,
postat
će
ovakvi-onakvi,
da
ne
spominjem
kako
ih
etiketiraju.
Međutim,
ono
što
je
važno,
to
su
djeca
i
taj
fenotip.
Ono
što
je
važno,
da
su
djeca
i
fenotipi
koje
vi
dovedete
u
svoju
obitelj,
ustvari
se
mijenjaju
prema
onome
što
vi
pružate”,
priča
Lana
Lekić.

Potencijalni
usvojitelji
put
do
usvojenja
opisuju
kao
zahtjevan
i
kompliciran,
u
emocionalnom
i
proceduralnom
smislu,
no
ni
u
jednom
momentu
ne
sumnjaju
u
plemenitost
samog
čina.

“Ključno
je
proći
procedure
i
doći
do
stadija
u
kom
utvrdimo
da
je
dijete
podobno,
odnosno
utvrdimo
da
je
podobno
za
usvojenje.
A
dijete
je
podobno
tek
ukoliko
su
roditelji
biološki
dali
suglasnost
za
usvojenje,
ukoliko
im
nje
oduzeto
roditeljsko
staranje,
ako
su
umrli,
nepoznati
ili
ukoliko
im
je
nepoznat
boravak
više
od
šest
mjeseci”,
navodi
Mirsada
Poturković
iz
Centra
za
socijalni
rad
Županije
Sarajevo.

Oko
90
posto
djece
u
dječjim
domovima
ima
biološke
roditelje,
ali
se
tu
nalaze
zbog
neadekvatnog
roditeljskog
staranja.
Različiti
su
razlozi
zbog
kojih
su
izmješteni
iz
obitelji,
te
nisu
djeca
koja
se
mogu
usvojiti.
To
je
jedan
od
ključnih
razloga
malog
broj
usvojenja.

“Mi
imamo
u
procesu
u
posljednjih
20
godina,
evo
na
godišnjem
nivou
pet
usvojenja
imamo
negdje
evidentirano,
a
oko
200
obitelji
zainteresirano”,
kaže
Poturković.

U
 Centru
za
socijalni
rad
Banjaluka
u
2022.
godini
bilo
je
30
podnesenih
zahtjeva,
a
jedno
realizirano
usvojenje.
2021.
je
bilo
33
zahtjeva,
godinu
ranije
26
ali
ni
jedno
nije
realizirano.

“Usvojenje
predstavlja
i
najkvalitetniji
vid
zaštite
djece
bez
roditeljskog
staranja.
Zasniva
se
roditeljski
odnos,
dijete
dobiva
roditelja
i
obitelji
i
uvjete
za
sretno
odrastanje,
jer
jasno
je
koliko
je
toplo
obiteljsko
okruženje
i
atmosfera
ispunjena
ljubavlju
i
brigom,
neophodnoj
djeci,
posebno
u
najranijem
uzrastu”,
naglašava
Mirjana
Perišić
iz
Centra
za
socijalni
rad
Banjaluka.

Novim
obiteljskim
zakonom
koji
je
u
Republici
Srpskoj
stupio
na
snagu
prije
dva
mjeseca
pomjerena
je
starosna
granica
za
djecu
koja
se
mogu
usvojiti
sa
5
na
10
godina,
te
se
očekuje
da
će
se
povećati
broj
usvojenja.
Novina
je
i
da
će
u
procedure
usvajanja
moći
ući
i
izvanbračni
partneri,
te
da
će
biti
formiran
jedinstveni
lični
registar
usvajanja.