U selu Trusina kod Konjica obilježena 31. godišnjica zločina nad Hrvatima
Iako
su
troškovi
proizvodnje
povrća
visoki,
zbog
visoke
cijene
gotovog
proizvoda
sve
je
više
onih
koji
se
odlučuju
zasaditi
svoju
baštu.
Zbog
povoljnih
vremenskih
prilika,
sadnja
povrća
na
otvorenom
ove
godine
počela
je
nešto
ranije.
S
druge
strane,
iz
plastenika
se
već
ubiru
prvi
ovogodišnji
plodovi.
U
Semberiji,
najvećoj
žitnici
naše
zemlje,
sjetva
povrća
na
otvorenom
je
u
punom
jeku.
U
semberskom
selu
Crnjelovo,
gdje
se
proizvodi
najviše
povrća
u
ovom
dijelu
zemlje,
već
se
ubiru
prvi
plodovi
i
u
plastenicima.
“Mi
sijemo
veći
broj
tih
povrtlarskih
kultura,
počevši
od
krastavaca
koji
su
krenuli
s
berbom
prije
10
dana,
tikvice
su
se
počele
brati
prije
7
do
10
dana,
ima
paprika
u
plastenicima,
na
njivi,
patlidžana…”,
kaže
Milorad
Zarić,
proizvođač
povrća.
Zbog
porasta
cijena
svega,
pa
i
povrća,
sve
je
više
onih
koji
se
odlučuju
sami
proizvoditi,
makar
i
u
saksijama.
Proizvođači
kažu
da
je
računica
jasna.
Kilogram
krompira
na
pijaci
košta
od
2,5
do
3
marke.
S
druge
strane,
da
bi
jedna
četveročlana
obitelj
zasadila
dovoljne
količine
krompira
potrebne
za
cijelu
godinu,
potrebna
im
je
vrećica
sjemenskog
krompira
koja
košta
40
maraka.
Ponuda
rasada
na
pijacama
je
raznovrsna,
a
cijene
su
od
pola
marke
do
marke.
Da
se
sije
sve
više
povrća,
potvrđuju
i
u
gradskom
odjeljenju
za
poljoprivredu
u
Bijeljini.
“Ona
je
zastupljena
na
površini
od
4
do
4
i
po
tisuće
hektara,
ovisno
o
godini.
Od
tih
4.500
hektara
površine
u
zatvorenom
prostoru
odvija
se
na
oko
300
hektara,
3.000
duluma
zaštićenog
prostora”,
navodi
Sreten
Vučković,
načelnik
Odjeljenja
za
poljoprivredu
Grada
Bijeljina.
Oni
koji
proizvode
veće
količine,
kažu
da
se
sembersko
povrće
konzumira
i
u
okruženju.
“50
posto
odlazi
za
Hrvatsku
i
Sloveniju,
50
posto
za
domaće
tržište,
sve
je
veća
potražnja
vani”,
kaže
predsjednik
Poljoprivredne
zadruge
“Povrtlarstvo”
Mićo
Živić.
Građani
kažu
da
su
prednosti
vlastite
proizvodnje
ogromne
i
da
je,
osim
financija,
presudan
motiv
osjećaj
da
ste
nešto
sami
proizveli
i
da,
kako
mnogi
kažu,
“znaju
što
jedu”.