Čak i onih starijih je sve manje, upozorio je povjesničar Ivo Miro Jović koji je i ove godine okupljenima prepričao okolnosti pod kojima je nekoliko stotina Hrvata iz Kiseljaka, Fojnice, Kreševa, Busovače, Viteza, Travnika, Uskoplja, Visokog, Breze, Vareša i Žepča skončalo upravo na prelijepom zelenilom obraslom brežuljku nadomak Kiseljaka kojeg u narodu zbog prolivene krvi, prozvaše Crvena stijena.

„Ovdje su ljudi ubijani samo zato jer su bili Hrvati. Po povratku s Križnog puta, na mjestu gdje se nalazi Dom zdravlja dovođeni su u barake u kojima ih ujutru nije bilo. Narod bi rekao „progutala ih noć“. Kad bi se netko od rodbine usudio upitati za njih, rekli bi im da su odvedeni za Sarajevo. A zapravo su dovođeni ovdje na ovaj brežuljak gdje su ubijani, bez suđenja. To je strašna istina o zločinu koji se ne smije zaboraviti, o kojemu treba pričati, prenositi istinu na mlade. Nadam se da ćemo imati i dovoljno sredstava pokrenuti ekshumacije na ovom području kako bi barem dio tih ljudi, nakon identifikacije uz pomoć suvremenih metoda, mogao biti dostojno pokopan“, kazao je Jović.

Prije polaganja vijenaca i molitve pred spomen obilježjem na Crvenoj stijenu, u obližnjem Svetištu „Pod stijenom“ misu za duše ubijenih predvodio je fra Antun Perković, kiseljački župnik. Svetište „Pod stijenom“ davne 1954. godine ustanovio je pokojni fra Stjepan Buljan. U Svetištu posvećenom Majci Božjoj molilo se i za duše žrtava komunizma čiji je bilo kakav spomen u to vrijeme bio strogo zabranjen, s posebnim osjećajem i molitvama za brojnu siročad koja su ostala iza žrtava.

Čin pokojnog fra Stjepana Buljana mnogi smatraju hrabrim i domišljatim jer pronašao je načina barem se pomoliti za žrtve. Sustav koji je branio čak i kulturu sjećanja odavno je pao, a zločini koje je ostavio iza sebe, uključujući i ubojstva nekoliko stotina Hrvata na Crvenoj stijeni u Kiseljaku, i dalje su nekažnjeni. O njima se govori tek jednom godišnje, na obljetnicu zločina koju organizira Udruga političkih zatvorenika Kiseljak, ali nažalost bez sustavnih istraživanja koja podrazumijevaju točan popis žrtava, a potom i potragu za kostima ubijenih koje su i ključni dokazi zločina. S obzirom da je i jedno i drugo izostalo, nimalo ne čudi da ovaj nekažnjeni zločin pada u zaborav te da je sve manje onih koji znaju što se u svibnju 1945. događalo na Crvenoj stijeni, lokalitet smještenom na izlazu iz Kiseljaka prema Visokom.

Dnevnik.ba