Književni kutak

Hrvoje Hegedušić – Stoji grad (Vukovar)

e-Hercegovina

Stoji grad (Vukovar)

Pod kišom čelika, ognja i smrti
gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti,
stoji grad.

Stoji grad!

Vječan k’o narod ponosno stoji
i posljednje dane dušmanu broji,
Vukovar! Vukovar!

Iz majčinog krika sloboda se rađa
i uskoro bijela zaplovit će lađa
do sunca.

Iz krvi i bola niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće
Vukovar.

Stoji grad!

(Tekst i glazba: Hrvoje Hegedušić, 1991.)

Danas kada se obilježava 31. obljetnica stradanja Vukovara u Domovinskom ratu moguće je da ćete iz nekog stana, kuće, automobila, iz nečijih slušalica… čuti one poznate stihove “Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit’ neće – Vukovar”.

Riječi su to pjesme “Stoji grad” Hrvoja Hegedušića koju je glazbenik napisao i otpjevao 1991. godine.

Stoji grad i stajao je i dalje i kad je bio pao, što kažu Vukovar je pao, nije on pao nikad, on je bio razoren, zaposjednut, ali je ostao. I danas stoji, stajat će, rekao je svojedobno autor pjesme i nastavio:

Nije to bila samo pjesma o Vukovaru, nego pjesma o svim gradovima koji su tih dana stradavali.

Objasnio je Hegedušić i da je pjesmu napisao u trenutku kada je shvatio da tom gradu i cijeloj zemlji treba optimizam jer je sve izgledalo potpuno crno. Pjesma se, rekao je, rodila dok je u ljudima gledao nevjericu i strah.

U tom času je postojala opasnost da se solidarnost zbog straha i nevjerice među ljudima gubi, dodao je. Pjesma koju je zatim napisao nikoga nije ostavila ravnodušnim, a ne ostavlja ni danas.

Glazba je naš životni pratilac, soundtrack naše svakodnevice. Ponekad, kada neka pjesma uđe u naš život u određenom trenutku ili poprati nama važan događaj, pobudi u nama toliko snažne emocije da već na zvuk prvih taktova, i godinama nakon tog događaja, prizove stvarnost koju smo tada doživjeli (bila ona pozitivna ili negativna).

Jedna od takvih pjesama zasigurno je pjesma „Vukovar“.

Njezin skladatelj, autor stihova i aranžer, Hrvoje Hegedušić u emisiji „Moja pjesma“ ispričao je kako je ona nastala: „Pjesmu ‘Vukovar’ napisao sam u jednom dahu. Kada su počela žestoka granatiranja i bombardiranja naših gradova uočio sam priličnu zbunjenost kod ljudi – vladali su strahovi, ljudi su se bojali. Tada sam osjetio potrebu dati im do znanja da takvi događaji ne mogu naškoditi jednoj naciji, jednom narodu. Korijeni se ne mogu tako lako iskorijeniti!“.

Što ga je potaknulo na pisanje ove pjesme u vremenima kada se narod ‘hvatao za slamke’ i tražio optimizam i čemu se tada na 26. obljetnicu sloma obrane ponosnog Grada Vukovara, radovao pogledajte ovdje:

HRVOJE HEGEDUŠIĆ – WIKIPEDIA

Hrvoje Hegedušić (Zagreb, 13. studenog 1935.), hrvatski je glazbenik, skladatelj, producent i ton-majstor.

Od ljeta 2009. godine čelnik je Hrvatskog društva skladatelja, koje je glavni organizator Muzičkog biennala u Zagrebu. Jedan je od začetnika hrvatske šansonijerske scene na kojoj je sudjelovao kao autor i izvođač. Zajedno s Arsenom Dedićem i Zvonkom Špišićem imao je veliki utjecaj na podizanje kvalitete pjesama na estradi u bivšoj Jugoslaviji.

Prvi je skladatelj koji je uglazbio pjesme hrvatskih antologijskih pjesnika poput Dobriše Cesarića i Antuna Gustava Matoša te također kao skladatelj i tekstopisac surađuje s brojnim izvođačima zabavne glazbe, kao što su Gabi Novak, Vice Vukov, sarajevski Indexi, Milo Hrnić i Kićo Slabinac.

Višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin, kao i mnogih drugih glazbenih nagrada. Bio umjetnički direktor Chansonfesta i direktor Zagrebačkog festivala. Danas je u mirovini. Radi kao ton majstor i voditelj poslova u Digitalnom studiju “Lisinski”.

Hrvoje Hegedušić rođen je 13. studenog 1935. godine u Zagrebu. Srednju školu završio je 1954. godine u II muškoj Gimnaziji s velikom maturom, nakon čega je upisao Elektrotehnički fakultet, ali ga nije završio. Godine 1951. završava nižu glazbenu školu, smjer glasovir.

Osnovao je 1957. godine “Vokalni kvintet Hrvoja Hegedušića” koji je bio u sastavu Hrvoje Hegedušić, Ivan Bauer, Ivica Bobinec, Boris Pavlenić i Krešimir Lastrić, a od 1958. godine i Mladen Kovačić, koji 1960. godine odlazi te sastav nakon toga djeluje kao kvartet “Vokal 4”. U to vrijeme kao ton majstor dramskog programa počinje raditi na postaji radio Zagreba te kao ton-majstor sve do 1984. godine.

Zajedno s Arsenom Dedićem, Anđelkom Kovačićem i Ivicom Bobincem, 1963. godine osniva “Zagrebački vokalni kvartet”. Sljedeće godine počinje samostalno djelovati kao interpret šansona te s grupom autora osniva “Studio 64” s kojom se posvećuje gajenju pjesničke riječi u skladbama. Uglazbio je mnoge stihove poznatih pjesnika poput Branka Čopića, Dobriše Cesarića, Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže, Željka Sabola, Dragutina Tadijanovića, Vjekoslava Majera, Tina Ujevića, Zvonimira Goloba, Drage Britvića i drugih. Uz Arsena Dedića i Zvonka Špišića postao je jedan od glavnih predstavnika autorske glazbe.

Godine 1965. ostvaruje suradnju s tekstopiscem Majom Perfiljevom, koja rezultira prvim mjestom na “Melodijama Jadrana” u Splitu 1966. godine, sa skladbom “Bokeljska noć”. Piše šansone od kojih su brojne uspješnice, a neke od njih su “Utjeha kose”, “Kao prije”, “Nedjelje u predgrađima”, “Slavonska balada”, “Ponekad mislim…”, “Mala kavana”, “Momci iz kafića”, “Nigdar ni tak bilo”, “Svaki me frtal na nekaj podseća”, “Tvoja mati je legla da spava”, “Da sam ja netko”, “Miruj, miruj srce”, “Sanjam”, “Suze, suze”, “Elegija”, “Povedi me večeras”, “Jedno toplo ljeto”, “Plovi mala barka”, “Kuca srce moje”, “Nek se toči staro vino”, “Otišli su naši dečki”. Uz sudjelovanje glumaca zagrebačkih kazališta (režija Matija Koletić), 1974. godine objavljuje vrlo uspješan album za djecu Ježeva kućica.[3]

Za vrijeme Domovinskog rata, 1991. godine, objavljuje skladbu “Vukovar” koja se ubraja u najveće uspješnice nastale za vrijeme agresije na Hrvatsku. Skladba je uvrštena u zbirke “Hrvatsko Ratno Pismo” (1992.) i “Hrvatska lađa” (1994.).

Hrvoje Hegedušić umirovljen je 1995. godine i još uvijek je aktivan kao ton-majstor, aranžer, producent te je voditelj poslova u Digitalnom studiju “Lisinski”. Godine 1998. zajedno sa Zvonkom Špišićem, Zvonkom Zidarićem i Daliborom Paulikom osniva Internacionalni festival šansone “Chansonfest“. Bio je direktor “Zagrebfesta” 2000., a 2002. i 2003. bio je član savjeta HRT-a.

NAGRADE

Višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin, kao i mnogih drugih glazbenih nagrada, neke od njih su:

  • 1966. – I. nagrada publike za skladbu “Bokeljska noć” na festivalu “Melodije Jadrana 66” u Splitu
  • 1967. – nagrada stručnog žirija za šansonu “Balada iz predgrađa” na festivalu “Zagrebfest 67.”
  • 1968. – I. nagrada žirija za skladbu “Prihvatit ću sve” na festivalu “Zagreb ’68.”
  • 1971. – I. nagrada publike za skladbu “Izvor” na festivalu “Zagreb ’71.”
  • 1971. – I. nagrada za žirija skladbu “Kolana” na festivalu “Crna Gora ’71.”
  • 1971. – I. nagrada publike za skladbu “Gazi, dragi srce moje” na festivalu “Zagreb ’71.”
  • 1973. – I. nagrada publike za skladbu “Otkad si tuđa žena” na festivalu “Zagreb ’73.”
  • 1977. – I. nagrada žirija za skladbu “Poslušaj” na festivalu “Krapina ’77.”
  • 1978. – nagrada žirija novinara za skladbu “Razgovara zemlja stara” na festivalu “Split ’78.”
  • 1979. – II. nagrada publike za skladbu “Kad su tukle stare ure” na festivalu “Split ’79.”
  • 1989. – I. nagrada žirija za skladbu “Alla fine della strada” na festivalu “Melodije Morja in sonca”, Portorož 1989.
  • 1990. – nagrada za aranžman za skladbu “Verso le stelle” na festivalu “Melodije Morja in sonca” Portorož 1990.
  • 1990. – II. nagrada publike za skadbu “Natalija” na festivalu “Zagreb ’90.”
  • 1998. – diskografska nagrada Porin, za snimku projekta Martina Filjak, glasovir
  • 2000. – nagrada “Zlatna ptica” od diskografske kuće Croatia Records, kao aranžer za više od sto tisuća prodanih nosača zvuka
  • 2002. – diskografska nagrada Porin, za snimku projekta Maksima Mrvice, glasovir
  • 2002. – diskografsku nagrada Porin, za produkciju projekta “Božić u Obitelji”
  • 2003. – diskografsku nagrada Porin, za snimku projekta “Skladbe Željka Brkanovića”

HRVOJE HEGEDUŠIĆ – HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA

skladatelj, pjevač, tonski majstor (Zagreb, 13. studenoga 1935.)

Završio je srednjoškolsko obrazovanje u Zagrebu gdje je i studirao na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta. Od 1959. do 1984. radio je kao tonski majstor u dramskom i glazbenom programu Radio stanice Zagreb; od 1984. u statusu je samostalnog umjetnika pri Zajednici umjetnika Hrvatske; od 1995. u mirovini. 1957. osnovao Vokalni kvintet Hrvoja Hegedušića s kojim je 1959. snimio prvu ploču za Jugoton (Mama, el bayon). 1964. počinje samostalno djelovati kao interpret šansona i priključuje se grupi STUDIO 64 koja se posvećuje njegovanju pjesničke riječi u skladbama. Time su udareni temelji tzv. Zagrebačke škole šansone. Hrvoje Hegedušić uz Arsena Dedića i Zvonka Špišića postaje jedan od najizrazitijih predstavnika autorske pjesme. Poseban doprinos hrvatskoj kulturi daje uglazbljivanjem stihova poznatih hrvatskih pjesnika Dobriše Cesarića, Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže, Željka Sabola, Dragutina Tadijanovića, Vjekoslava Majera, Tina Ujevića, Zvonimira Goloba, Drage Britvića i dr. 1965. započinje suradnju s tekstopiscem Majom Perfiljevom. Piše veliki broj »hitova« za druge pjevače. Godine 1974. ostvaruje vrlo uspješan dječji projekt Ježeva kućica, koja se stalno obnavlja u izdanju Croatia Records–a, a 2001. uspješno je uprizorena u riječkom Gradskom kazalištu lutaka gdje je doživjela brojne izvedbe.

1991., u vrijeme agresije na Hrvatsku, među prvima se uključuje u akciju Croatian music aid dobrotvornim koncertima i umjetničkim radom. Njegova baladaVukovar (1991.) ubraja se u najuspjelije radove nastale za vrijeme agresije na Hrvatsku, pa je i uvrštena u knjige Hrvatsko rat-no pismo (1992.) u izdanju Zavoda za znanstvenu književnost, te Hrvatska lađa (1996.) u izdanju ALFE.

Sudjelovao je u producentskom timu projekta Moja domovina 1991. godine. Bio je voditelj poslova u Digitalnom studiju Lisinski. (1992. — 2005.) Bio je direktor festivala zabavne glazbe Zagrebfest 2000. te od 2005. — 12. Bio je član Glazbenog savjeta Hrvatske radiotelevizije 2002. — 03. Bio je član Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja (2000 — 08.) i predsjednik (2008.– 12.).

Kao muzički producent, aranžer i tonski majstor ostvario je preko dvije stotine izdanja na nosačima zvuka za razne izdavače.

Nagrade: brojne festivalske nagrade za skladbe; Diskografska nagrada Porin za najbolju snimku klasične glazbe (1998.), za najbolji album duhovne glazbe Božić u obitelji i najbolju snimku albuma klasične glazbe (2002.x2) i za najbolju snimku albuma klasične glazbe (uz M. Dörra i

B. Pandurića, 2003.); Zlatna ptica Croatia Records–a (2000.).

DJELA. (izbor): Šansone: Kao prije (Z. Golob); Balada iz predgrađa (D. Cesarić); Utjeha kose (A.G. Matoš); Ponekad mislim (D. Britvić); Nedjelje u predgrađima (D. Britvić); Khevenhiller (M. Krleža); Momci iz kafića (V. Šiljak); Voćka poslije kiše (D. Cesarić); Slap (D.Cesarić); Tiho, o tiho govori mi jesen (D. Cesarić); Mrtva luka

(D.

Cesarić); Mala kavana (D. Cesarić); Breze na ulici

(D.

Cesarić); Bar velegrada po danu (V. Majer); Povedi me večeras (ž. Sabol); Svaki me frtal na nekaj podseća (R. Valdec); Otišli su naši dečki (R.Valdec); Mračno doba (I.

G.

Kovačić); Bele megline, megle meglene (D. Britvić); Razgovara zemlja stara (D. Britvić); Momci iz kafića (V. Šiljak); Barikade; Vukovar (H. Hegedušić) Slavonska balada (H. Hegedušić); Jedno toplo ljeto (H. Hegedušić).

— Zabavne melodije: Sanjam (M. Perfiljeva); Tvoja mati je legla da spava (M. Perfiljeva); Bokeljska noć (M. Perfiljeva); Elegija (M. Perfiljeva); Suze, suze (M. Perfiljeva); Sedam dana, Čekaj me na mostu; Plovi mala barka

(H. Hegedušić); Ti me možda voliš; Gazi, dragi srce moje

(M. Perfiljeva); Kuca srce moje (H. Hegedušić); Nek se toči staro vino (H. Hegedušić); Polako teku godine (H. Hegedušić); Da sam ja netko (M. Perfiljeva); Moje ludo srce (M. Perfiljeva); Mirišu ti kose (I. Kasumović). Autorska izdanja na nosačima zvuka (ploče i kasete): Balada iz predgrađa, 1973.; Voljenoj, 1973.; Pjevam pjesnike, 1980.; Stoji grad, 1992.; Kad se noćas vratim…, 1994.; Hrvoje Hegedušić 45 godina, 2 CD, 2004.; Hrvoje Hegedušić — Gold Collection, 2008.

AUTOR GLAZBE I STIHOVA>

AUTOR GLAZBE>

AUTOR STIHOVA>

ARANŽMAN>

PJEVA>

ALBUMI>

e-hercegovina.com

O čemu se priča na BiH i Croatia subredditima

O čemu se priča na Balkanskim subredditima?

Više