Ne nisi zaboravljen Grade

Ne, nisi zaboravljen Grade
Svakodnevno pričamo o Tebi
A kako i ne bi
Gubili smo očeve, sinove,
Sestre i braću
Zato, danas barjak hrvatski
U svojim rukama hoću
Neka se vijori
I o pobjedi zbori

Lomili su Te, Grade, ali ne i slomili
Vukovar se ne zaboravlja
Škabrnja se pamti
Bol i suze drugih ranjenih mjesta
I do njih, vodi nas naših sjećanja cesta

Vijori se crven, bijeli, plavi
Barjak ljubavi
U srcu sjećanje na Vas plamti
Ni kiša tugu isprati ne može
Heroje se zauvijek pamti
Pogledi su u molitvi, usmjereni prema Nebu
Čuvamo pisma još ne otvorena
I stihove još nedovršene, sjećanja se množe
O, Bože, o Bože, o Bože!

Ti prkosiš vremenu, ranjeni Grade
I ljubiš svoju rijeku poljupcima nade
Iako suha, usta se otvaraju
Heroji se nikad ne zaboravljaju
Mi pričamo o Tebi, ranjeni Grade
Sjećanja čuvamo kao zjenicu oka
Istinu ne damo u ruke lažnih svjedoka
Taj razorni vjetar da našu povijest
Agresorskom rukom piše
Nikada više, nikada više
I kada nestajemo
U životu i pogledu naše djece opstajemo
Heroje se pamti
Sjećanje na njih neka i u pjesmi plamti
Jer, Grad uspravan stoji
I još uvijek žrtve broji

Miljenka Koštro

MILJENKA KOŠTRO – SA STRANICE DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG-BOSNE

Miljenka Koštro, djevojački Knezović, rođena je 13. svibnja 1964. u selu Broćanac u općini Posušje, BiH.

Osnovnu školu pohađala je u Broćancu i Vraniću, dok je opću gimnaziju 1983. godine završila u Posušju. 2005. g upisala je studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Mostaru, ali ga nije privela kraju. Većinu svog radnog staža zaradila je u privatnom sektoru. Majka je troje djece. S obitelji živi u Viru kod Posušja.

Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama objavila je tek s 39 godina života. Piše pjesme za djecu i odrasle, igrokaze i prozu. Od prosinca 2012., kao vanjski suradnik na Radiju Herceg Bosne, priređuje emisiju Odabrane stranice, kroz koju promiče književno stvaralaštvo, te kulturu pisanja i čitanja. Suradnica je u emisiji Kad se smijah tad i bijah (Radio Split).

Radovi su joj objavljivani u časopisima: Osvit, Motrišta, Hrvatsko slovo, Suvremena pitanja, Zvona, Hrvatska misao, Imotska krajina, Svjetlo riječi, Podstranska revija, Hum, Katolički tjednik, Kvaka, Virko, Diskurs i drugi. Stalna je suradnica dječjih listova Cvitak i Cvrčak gdje objavljuje pjesme i kratke priče. Pjesme i kratke priče su joj objavljene i u nekoliko zbornika, pa i međunarodnih. Organizatorica je mnogih književnih druženja. Piše i kritičke osvrte.

Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske i HKD Napredak Posušje. Poezija joj je više puta nagrađivana. 2016. godine, u Podstrani (Jesenice) na sedmoj večeri domoljubne poezije dobila je pjesničku nagradu (prvo mjesto) za svoju domoljubnu poeziju. Na pjesničkoj manifestaciji Stijeg slobode 2019. godine između 273 pjesme, pjesma U pogledu žene i majke joj je ušla u uži izbor od sedam pjesama, a za njezinu interpretaciju osvojila je prvo mjesto. 2019. na prvom natječaju Scavacona s pjesmom Danas sam ptica bila ušla je u tri najbolje. 2021. za dječju poeziju je osvojila prestižnu književnu nagradu Krešimir Šego. Često pjesme i priče piše hercegovačkom ilavicom. Svake godine sudjeluje na posuškoj Večeri ikavice gdje je i nagrađivana.

BIBLIOGRAFIJA

Romani:

1. Biti Viktor (Imotska krajina, Imotski, DHKHB Mostar, 2016.)Glavni lik romana je gluhi Viktor.
2. Tri tajne (Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, DHKHB Mostar, 2021.)

 Objavljene zbirke pjesama:

1. Cvjetnjak na kamenjaru, 2003.
2. Miris vječne mladosti, Matica hrvatske Posušje, 2004.
3. Čarolija svitanja, Matica hrvatska – Posušje 2008.
4. Klasje duše Matica hrvatska u Čitluku 2020.

Zbirka kratkih priča

Pogled u nedogled, u izdanju DHKHB u Mostaru 2018. koja je u Zagrebu prilagođena za slijepe i slabovidne osobe.

Miljenka Koštro dobitnica nagrade „Krešimir Šego“

Osim nove knjige, novost je da je ova posuška književnica i dobitnica književne nagrade „Krešimir Šego“. Želeći sačuvati sjećanje na život i djelovanje utemeljitelja književno – poučnog časopisa za mlade „Cvitak“ Krešimira Šegu, Udruga „Cvit“ Međugorje i Ogranak Matice hrvatske u Mostaru ustanovili su književnu nagradu „Krešimir Šego“ koja se dodjeljuje najuspješnijim autorima – piscima za mlade u području poezije, kratke proze i igrokaza za mlade. Ove godine, stručno povjerenstvo u sastavu Miro Petrović, Ana Šego i Željko Vasilj donijeli su odluku da se nagrada za poeziju dodjeli Miljenki Koštro iz Posušja.

OVAKO GOVORI MILJENKA KOŠTRO

Kažu mi da sam zaljubljena u Hercegovinu.
Jesam i neka sam. Ponosna Hercegovka sam.
Često rečem kako sam prava kamenjarka.
Volim pisati ikavicu. Volim besidit ikavicom.
A što ću, tako me, odmalena, baba i mater naučile.
Kad o Hercegovini besidim i pišem, ne briga me koji vjetar puše, bura ili jugo.
O njoj govorim samo u superlativu. Srce tako hoće, a ja ne umijem protiv njega.
Ovdje se ljudi vole i Bogu mole, a ptice te cvrkutom bude.
Volim ove hercegovačke vrtle obziđane suhozidom gdje rastu: rašćika, kupus, mrkva, salata, i drugo voće i povrće, iako su ljeta sušna.
Znam variti rašćiku, puru, peć pole i kruv. Ako treba; i mezu narezati. Ha, ha, ha…, to svaka hercegovka zna.
Znam pomusti kravu, iako je nemam. To me pokojna baka naučila još dok sam bila u osnovnoj školi.

Stariji bi znali reći: -Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Dobro rečeno, često primijenjeno.
Znam ja svašta raditi, ko prava hercegovka, ali neću se sada hvaliti. To se ovdje podrazumijeva samo od sebe.
Ovdje se ne govori: ni neću, ni ne znam, ni ne mogu; nego se učiš i naučiš.
Kažu mi da sam zaljubljena u Hercegovinu. Jesam.
Volim ovaj kraj, moj rodni zavičaj, jer ima srce i dušu.
Hercegovina nije kopija nikoga i ničega, nego pravi original.
Ne treba joj oni fotošop(valjda se tako kaže) da se uljepšava, jer je sama od sebe lijepa.
Tu su grobovi mojih predaka. Tu su stoljećima generacije odolijevale raznim nedaćama. Ne bih je prodala ni za suho zlato.
Kad pogledam kroz prozor obilje ljepote vidim pa se divim, pomislim kako je dobro da baš ovdje živim.
Volim Hercegovinu. A zar je grijeh voljeti je? Naravno, nije. Ovdje se čovjek iz srca smije i plače. I što sam starija volim je sve jače onakvu kakva je – ponosna.
I nema te ceste i vozila koje bi me odvezlo iz nje.

e-hercegovina.com