Prije 52 godine, 28. studenog 1970., Julienne Bušić, Amerikanka rođenjem i Hrvatica opredijeljenjem, s vrha Zagrebačkog nebodera na Jelačićevom trgu bacila je tisuće letaka koji su sadržavali istinu o bivšem totalitarnom jugo-komunističkom režimu. Ona je tada napravila posve normalni demokratski čin, koji je organizirao njezin dečko, koji joj je kasnije postao muž, Zvonko Bušić. Međutim, 1970. u totalitarnom režimu tadašnje vlasti su je uhitile i zadržana je u zatvoru, piše narod.hr.

 Kritika ‘komunizma s ljudskim licem’

Evo što je Julie Bušić jednom prilikom ispričala o tome događaju:

“28. studenog 1970., noć uoči bivšeg Dana Republike u bivšoj Jugoslaviji. Prijateljica i ja sjedile smo na vrhu nebodera, tada diskoteke, na Trgu bana Jelačića. Mi glupi Amerikanci nismo znali da se Hrvati počinju zabavljati kasno, oko 22 sata, pa smo stigli puna tri sata prerano i diskoteka je bila prazna. Na podu pored nas se nalazila velika platnena vreća u kojoj su bile tisuće letaka na hrvatskom jeziku koje sam dobila od svog dečka i kasnijeg supruga Zvonka, a svi su sadržavali nezgodnu istinu. Tada je, međutim, postojala samo jedna monolitna istina: Titova.

I ona je bila dijametralno suprotno onome što je napisano u našim lecima: Jugoslavija nije bila utopija u kojoj su svi bili jednaki, niti ekonomsko čudo, niti bastion solidarnosti.
Imala je najveći postotak političkih zatvorenika po stanovništvu u cijeloj Europi, a njen reklamirani „Komunizam s ljudskim licem“ opstajao je spregom sile i terora.

…

…ako Hrvatska sada ima „slobodne i neovisne medije“, zašto su ljudi i dalje opečaćeni, ušutkani, diskriminirani i omalovažavani kao „narodni neprijatelji“, samo bez stvarnog zatvora? I zašto su to obično oni ljudi koji bi inače bili poslani u pravi zatvor u bivšoj Jugoslaviji te optuženi za “neprijateljsku propagandu” ili “pokušaje promjene postojećeg sustava”? I kako je moguće da je novinarima, profesorima, političarima i sucima koji su djelovali kao tajni policajci ili doušnici u bivšoj Jugoslaviji dopušteno da se iznova “preporode” kao „demokrati i pobornici ljudskih prava“, a sada većina njih drži visoke pozicije u politici i medijima, odlučujući o tome koga će se ušutiti, a tko je “prikladan”? – zapitala je J. Bušić.

Njoj je i u demokratskoj Hrvatskoj svojedobno, za vrijeme HNS-ove ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u Plenkovićevoj Vladi RH bio zabranjen govor na temu ”Za što ste se spremni žrtvovati?”

Poslušajte govor koji je bio zabranjen:

e-hercegovina.com