Ramon Mierez, dvadesetpetogodišnji Argentinac, igrao je za mladu argentinsku reprezentaciju, ali već četiri godine igra u Hrvatskoj, piše hrt.hr.

Ne samo da igra, nego je pretprošle sezone bio najbolji strijelac prve lige – zabio je čak 22 gola. Nadimak mu je El Toro, a ima iskustva i s izvođenjem jedanaesteraca, zna kako ih i zabiti i promašiti, dakle, idealan je sugovornik ususret utakmici protiv Argentine.

Kako je bilo odrastati u Argentini, zemlji Maradone i Messija? Je li u djetinjstvu uopće moguće izbjeći temu nogometa?

– Kad odrastaš i slušaš ta imena, to te potiče. Svi dječaci sanjaju da jednoga dana postanu profesionalni igrači kao što je bio Maradona i kao što je Messi. Messi je danas uzor mnogim dječacima koji su u Argentini nažalost između svijeta droge i nogometa. Ovo što Messi radi, pomaže mnogim dječacima.

Što očekuješ od utakmice Hrvatske i Argentine? Koja je najveća snaga Hrvatske, a koja Argentine i za koga ćeš više navijati?

– Bit će to lijepa utakmica. Mislim da obje momačdi imaju svoje dobre strane. Luka i Messi su u najboljem razdoblju, kako iskustvom, tako i kao igrači. Argentina bez Messija posve je spremna, a kad je s Messijem, još je spremnija. Vidjet ćemo. Uvijek se šalimo hoće li pobijediti Argentina, hoće li pobijediti Hrvatska. Bit će lijepo gledati i uživati u toj utakmici. I neka bolji pobijedi.

Ako se čuješ s nekim iz Argentine, kako oni komentiraju igru Hrvatske?

– U Argentini hrvatsku momčad vide kao južnoameričku. To je europska momčad koja najviše sliči južnoameričkima. Zato se također vesele toj utakmici. Svi Argentinci vole Luku, hrvatskog igrača. Svi se vesele utakmici, ali, jasno, mi želimo pobijediti.

Kad govorimo o hrvatskoj reprezentaciji, o igračima u polju, igraš u prvoj ligi i protiv Oršića, Petkovića i Livaje. Kako ti oni izgledaju na terenu, jesi li očekivao da će imati ovako sjajne predstave na jednoj velikoj pozornici kao što je svjetsko prvenstvo?

– Da, neki dan se dogodilo nešto sjajno. Tijekom utakmice protiv Brazila veselio sam se golu Petkovića. Zaista sam veoma sretan jer su to igrači s kojima igraš svaki vikend. Igraju u reprezentaciji i to je nešto vrlo lijep. Radujem s zbog njih. Neka nastave dobro igrati, neka uživaju i daju najbolje za svoju zemlju.

Obično se jedanaesterci nazivaju lutrija i sreća, misliš li da je sve stvar sreće i koliko zapravo igrač koji izvodi jedanaesterac mora imati znanje i pogotovo koncentraciju?

– Ne vjerujem u sreću. Uvijek kažem da se sve događa jer Bog tako želi. Mi profesionalni igrači imamo snažnu koncentraciju i svaki dan usavršavamo sebe. Rezultat se vidi na travnjaku. Jasno, što više radiš i što više gledaš suparnika, više naučiš o golmanu. Kada pucam jedanaesterac, više gledam golmana. To mi pomaže tijekom šutiranja.

Možeš li se prije zamisliti da u polufinalu Svjetskog prvenstva pucaš penal za Argentinu protiv Hrvatske, ili za Hrvatsku protiv Argentine?

– Više se zamišljam da pucam za Hrvatsku protiv Argentine. Postoji malena mogućnost da dobijem hrvatsko državljanstvo. Trudim se da jednoga dana, ako dobijem hrvatsku putovnicu, budem spreman zaigrati za ovu zemlju. 

e-hercegovina.com