Rijetko koje književno djelo, posebno u prepjevu sa stranoga jezika, može u sebi kumulirati toliko poticajnih pozitivnih misli – smjernica za „ispravan“ život, a da ne optereti recipijenta preispitivanjima vlastitih životnih poteza i propusta.

Pjesma „Ako“ engleskoga književnika Rudyarda Kiplinga (1865. – 1936.), široj publici najpoznatijega po zbirci pripovijedaka „Knjiga o džungli“, jedno je od takvih djela.

Nastala početkom 20. stoljeća kao izraz očinske brižnosti prema sinu, brzo osvaja i odrasla srca te već 1907. zaslužuje ponijeti „teret“ Nobelove nagrade za književnost – i uskoro biva proglašena pjesmom stoljeća, piše u recenziji objavljenoj na stranici jedne osnovne škole.

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu

Kada svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…

Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,

Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…

Ako ne lažeš kad čuješ laži,

Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,

Ako se ne praviš suviše dobar,

Niti govoriš mudro…

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;

Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…

Ako znaš primati pobjedu i poraz,

Primati jednako jedno i drugo…

Ako možeš podnijeti da tvoju istinu

Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…

Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj

I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…

Ako možeš skupiti sva svoja dobra

I staviti ih na kocku, sve odjednom,

I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,

Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…

Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće

Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,

I ako ustraješ kada sve zastane,

Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”

Ako se usred gomile ne ponosiš

I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,

Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,

Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,

I svakog trenutka ideš pravim putem –

Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,

Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

Rudyard Kipling

Vjeruje se da je Kipling pjesmu napisao sinu Johnu, koji je poginuo u prvom svjetskom ratu u Francuskoj, sa samo 18 godina. Inače, Kipling je imao dobro razumijevanje svjetskih okolnosti i politike, pa je predvidio Prvi svjetski rat i pokušavao alarmirati sunarodnjake da se pripreme, ali ga nitko nije slušao. Kad je izbio Prvi svjetski rat, Kiplingove je, poput mnogih obitelji, zadesila tragedija.

Sin John poginuo je 1915. u bitki za Loos što je strašno potreslo Rudyarda, i on je godinama pokušavao saznati što je bilo s tvrdoglavim sinom koji je silom želio ratovati.

Iako je i dalje pisao, većinu svoje energije i vremena posvećivao je otkrivanju kako je i gdje poginuo njegov sin.

Star i slomljenoga srca napisao je zbirku pripovjedaka “Debits and Credits” koje mnogi drže – najboljima.

Zbog traganja za tijelom sina angažiran je u „Imperial War Graves Commission“ pa je upoznao kralja Georgea V. s kojim je postao dobar prijatelj.

Umro je u Londonu 1936, taman napunivši 70 godina i samo tri dana prije kralja.

Sahranili su ga u Westminster Abbeyu pokraj, T. S. Eliota. Njegov lijes nosili su premijer, admiral i ravnatelj Cambridgea.

Godinu dana nakon smrti objavljena je autobiografija koju je napisao 1935., “Something of Myself”. Recimo i to da je odbijao većinu titula i časti koje su mu bile darovane ili nuđene, uključujući i viteštvo, a jedino što je ikad prihvatio bila je Nobelova nagrada.

Zanimljivo je i kako pjesma „Ako“ djeluje na mlade. Tome je dio svog diplomskog rada posvetila Brigita Miličić.

Učenicima sedmog razreda je pročitala ovu pjesmu.

Nakon pročitane pjesme zamolila sam učenike da mi kažu kako ih se dojmila pjesma. Kao što je već rečeno, izražavanje doživljaja izvrsno je za prepoznavanje vlastitih emocija. Očekivala sam odgovor da ih se pjesma dojmila jer je vrlo emotivna i govori o kvalitetama koje posjeduje dobar, stabilan čovjek. Većina učenika rekla je da im se pjesma svidjela, ali su me neki odgovori iznenadili jer su smatrali lirskog subjekta bezosjećajanim. Neki od učeničkih odgovora: pjesma me se dojmila jer je tužna, ali je pjesnik bezosjećajan jer misli da trebamo ostati mirni što god da nam netko napravi; pjesma je lijepa, mislim da trebamo pomagati drugima ako želim da oni nama pomažu; trebamo svima pomagati bez obzira jesmo li s njima dobri; pjesma je lijepa i sviđa mi se, ali se ne slažem s onim što je učenica rekla, mislim da trebamo pomagati samo nemoćnima, a ne onima koji će nas zbog toga iskoristiti. Može se zaključiti da je prihvaćanje i doživljavanje pjesme, kao i svakog književnog teksta, izrazito subjektivno. Pjesma nije djelovala na sve jednako i nisu je svi jednako shvatili te su se učenički stavovi razlikovali. Povela se rasprava o tome kome učenici trebaju pomagati, a u raspravi su učenici pokazali i empatiju. Također, objavom doživljaja učenici su razvijali samosvijest i vježbali izražavanje vlastitih emocija. Profesorica mi je nakon sata rekla da nije iznenađena učeničkim odgovorima jer su oni u fazi puberteta te su vrlo iskreni, ali im apstraktno mišljenje još nije razvijeno i teško shvaćaju emocije i poruku koju pjesma želi prenijeti.