U
organizaciji
JU
„Agencija
za
kulturno-povijesnu
i
prirodnu
baštinu
i
razvoj
turističkih
potencijala
grada
Jajca“
i
JU
„Dom
Kulture
Jajce“
u
Jajcu
17.
studenog
2023.
godine
svečano
će
se
obilježiti
562.
obljetnica
krunidbe
posljednjeg
bosanskog
kralja
Stjepana
Tomaševića
uz
program:

16.
30
h
–
Polaganje
cvijeća
ispred
krunidbene
crkve
(ulica
svetog
Luke)

17.
00
h
–
Izložba
„Pitoreskni
srednji
vijek“
(Dom
kulture
Jajce)

Autori:
Emir
i
Edin
Durmišević

17.
30
h
–
Javno
predstavljanje
rezultata
naučnoistraživačkog
projekta:
“LICE
SREDNJOVJEKOVNE
BOSNE”
(Dom
kulture
Jajce)

Glazbeni
program:
Ensemble
Audiatu

17.
studenog
1461.
godine,
u
crkvi
svete
Marije
u
Jajcu
papinskom
krunom
okrunjen
je
posljednji
bosanski
kralj
Stjepan
Tomašević
(1461.-1463.).
Tim
činom
Bosna
je
priznata
od
pape,
tj.
stekla
je
prvo
međunarodno
priznanje.

Stjepan
Tomašević
je
bio
sin
kralja
Stjepana
Tomaša
i
krstjanke
Vojače.
Nakon
što
je
Stjepan
Tomaš
postao
kraljem
Bosne,
Vojača
nije
bila
smatrana
podobnom
nositi
titulu
bosanske
kraljice,
pa
je
Stjepan
Tomaš
tražio
ženu
višeg
roda.
Kako
je
Vojači
već
bio
obećao
brak,
što
se
u
Katoličkoj
crkvi
kojoj
je
Stjepan
Tomaš
pripadao,
smatralo
predbračnim
ugovorom,
papa
Eugen
IV.
je
morao
razriješiti
to
obećanje.
Stjepan
Tomaš
je
zatim
oženio
Katarinu
Kosaču,
kćer
herceg
Stjepana
Kosače,
koja
je
tim
brakom
postala
bosanska
kraljica
i
maćeha
Stjepana
Tomaševića.

Dana
1.
travnja
1459.
godine
Stjepan
Tomašević
je
oženio
Jelenu
Branković,
dvanaestogodišnju
kćerku
srpskog
despota
Lazara
i
bizantske
princeze
Jelene
koja
je
nakon
muževe
smrti
ostala
de
facto
vladar
Srbije.
Brak
je
sklopljen
kako
bi
Stjepan
preko
nje
dobio
pravo
na
srpsku
despotovinu,
a
bračne
pregovore
vodili
su
Jelenina
majka,
tada
već
udovica
i
kralj
Stjepan
Tomaš.

Stjepan
Tomašević
dolazi
na
vlast
nakon
očeve
smrti
10.
srpnja
1461.
godine.
Svjestan
opasnosti
koja
mu
je
prijetila,
Tomašević
odmah
po
dolasku
na
vlast
šalje
poslanicu
papi,
u
kojoj
predviđa
tursku
najezdu
velikih
razmjera
i
moli
ga
za
pomoć.
Kako
Osmanlije
sve
jače
nadiru,
Tomašević
se
pismeno
obraća
europskim
vladarima
moleći
za
pomoć
u
odbrani
Bosne.
Podrška
pape
Pia
II.
se
ogledala
u
pošiljci
krune,
kojom
ga
papin
izaslanik
okrunjuje
za
bosanskog
kralja,
u
Jajcu,
u
studenom
1461.
godine.
Kralj
Stjepan
Tomašević
priznaje
prevlast
ugarsko-hrvatskog
kralja
Matije
Korvina,
nadajući
se
obećanoj
pomoći.
Samo
godinu
dana
nakon
krunidbe
mladi
kralj
odbija
plaćati
danak
sultanu
Mehmedu
II.
Osvajaču,
što
je
ubrzalo
njegovu
odluku
da
jačim
snagama
navali
na
Bosnu.
Kralj
se
početkom
1463.
godine
obraća
Mlecima,
upozoravajući
ih
da
Osmanlije
namjeravaju
tog
ljeta
zauzeti
cijelu
Bosnu,
a
nakon
toga
zaprijetiti
i
mletačkim
posjedima
u
Dalmaciji.
Velika
osmanlijska
vojska
pod
vodstvom
Mehmeda
II.
okupila
se
u
proljeće
1463.
u
Adrianopolu
(Edirneu)
i
krenula
na
Bosnu.
Kralj
Stjepan
Tomašević
bježi
iz
utvrđenog
kraljevskoga
grada
Bobovca,
koji
je
20.
svibnja
1463.
godine,
bez
otpora
predao
zapovjednik
Radak.
Stjepan
se
najprije
sklanja
u
Jajce,
a
onda
u
utvrđeni
grad
Ključ
na
Sani
gdje
se
Mehmet-paša
Anđelković
pismeno
i
pod
zakletvom
obvezao
da
će
mu
poštediti
život
i
pustiti
da
slobodno
ide
gdje
god
želi
ukoliko
preda
grad.
Stjepan
se
nakon
pregovora
predao,
pa
je
odveden
sultanu
Mehmedu
II.
u
Jajce.
Tamo
potpisuje
naredbu
svim
zapovjednicima
da
se
Turcima
predaju
bosanski
gradovi.
Sultan
proglašava
Mehmet-pašinu
zakletvu
nevažećom.
U
taboru
pred
Jajcem,
5.
lipnja
1463.
godine,
Sultan
je
dao
pogubiti
bosanskog
kralja,
njegovog
strica
Radivoja
i
veliki
broj
plemića.
Posmrtni
ostaci
kralja
Stjepana
Tomaševića
su
pohranjeni
u
Franjevačkom
samostanu
u
Jajcu.
Uspomena
još
uvijek
živi
u
narodu,
a
ljudi
i
danas
hodočaste
kraljev
grob
na
brdu
iznad
Jajca.
Smrću
posljednjega
bosanskog
kralja
Bosna
zauvijek
gubi
samostalnost
i
postaje
turski
Bosanski
sandžak.

Tomaševićeva
šesnaestogodišnja
udovica
je
umrla
oko
1498.
godine.
Njegova
maćeha,
kraljica
Katarina
Kosača-Kotromanić,
uspjela
je
preko
Kupresa
i
Dubrovnika
pobjeći
u
Rim,
gdje
je
i
umrla
1478.
godine,
a
grobnica
joj
se
još
može
vidjeti
u
crkvi
Santa
Maria
in
Aracoeli
na
Kapitolu.
Dvoje
njene
djece,
Šimun
Kotromanić,
poslije
smrti
Stjepana
Tomaševića
nasljednik
bosanske
krune,
i
Katarina
Kotromanić,
su
zarobljeni
i
odvedeni
u
Istanbul.
Tako
se
ugasila
loza
Kotromanića.