Snježana
Köpruner
je
Zadranka
koja
je
veći
dio
života
provela
u
Njemačkoj.
Inžinjerka
je
mašinstva
i
magistrica
tehničkih
nauka
na
Fakultetu
u
Zagrebu.

Radila
je
za
jugoslovenski
Bagat
i
nekoliko
njemačkih
kompanija,
a
onda
se
ukazala
poslovna
prilika
da
2004.
kupi
jedan
od
pogona
nekadašnjeg
jugoslovenskog
giganta
tvornice
mašina
“Bratstva”
koji
se
nalazi
u
Travniku.
2004.
godine
kompanija
je
imala
52
uposlena
i
godišnji
promet
od
400.000
eura,
dok
je
u
prošloj
godini
jedna
od
najvećih
bh.
izvoznica
stigla
na
33
miliona
eura
prometa
i
500
zaposlenih.

Od
tada
kontinuirano
ulaže
u
bosanskohercegovačku
privredu,
kreira
novi
poslovni
ambijent
u
Travniku,
Rami
i
Zenici,
a
uložila
je
i
u
obnovu
kuće
Ive
Andrića
u
Travniku.

Prosječna
neto
plata
u
kompaniji
GS
TMT
je
1.400
KM,
a
unutar
kompanije
osiguran
je
i
vrtić
za
djecu
uposlenika,
što
govori
i
o
vrijednostima
liderke
ove
kompanije,
kao
i
brizi
za
uposlenike.Šta
biste
izdvojili
kao
svoje
najveće
postignuće
u
okviru
dugodišnje
karijere
na
liderskoj
poziciji
unutar
kompanije
i
unutar
branše?
Kako
održavate
lidersku
poziciju?
U
šta
najviše
ulažete,
u
inovacije,
istraživanja,
ljude?
Koliko
je
važna
vizija
liderke
u
poslovanju
kompanije?

U
mojim
godinama
je
teško
govoriti
o
najvećim
postignućima,
bilo
je
tu
puno
uspona,
a
još
više
padova
iz
kojih
izlazite
jači.
Mislim
da
je
“avantura”
zvana
BiH
bila
za
mene
važna
odluka
koja
je
izuzetno
obogatila
kako
moj
poslovni
tako
i
privatni
život.

Ovo
je
jedna
od
rijetkih
uspješnih
privatizacija
u
Bosni
i
Hercegovini,
što
govori
i
o
Vašim
namjerama
za
vođenja
biznisa,
i
Vašim
vrijednostima.
Koliko
su
Vam
vrijednosti
važne
u
poslovanju?
Možete
li
nam
reći
koje
su
to?
Da
li
su
one
ključne
za
postizanje
ovakvih
rezultata?
Kako
biste
opisali
poslovni
ambijent
u
zemlji
u
kojoj
poslujete?

Ne
samo
u
poslu
već
u
životu
općenito,
vaše
vrijednosti
su
ono
što
vas
čini
time
što
jeste.
Možda
se
čini
malo
otrcano,
ali
meni
su
to
dvije
izreke
koje
nosim
još
iz
roditeljske
kuće.
Jedna
je:
“ne
čini
drugom
što
želiš
da
tebi
drugi
čini”.
A
druga
od
slavnog
Lao-Tzu:
“da
svatko
počisti
ispred
svojih
vrata,
cijela
ulica
bi
bila
čista”.

Pa
tako
ja
nastojim
čistiti
ispred
svojih
vrata
u
nadi
da
će
i
drugi
uraditi
isto.
O
poslovnom
ambijentu
mi
je
teško
govoriti,
jer
da
nije
relativno
dobar
ne
bi
postizali
ovako
dobre
rezultate,
dok
s
druge
strane,
mislim
da
treba
samo
malo
promjena
da
oni
budu
puno
bolji,
kako
za
poslodavce
tako
i
za
zaposlenike.

Imam
osjećaj
da
nemamo
državu,
jer
većina
institucija
ne
ispunjava
zadatke
koje
jednu
državu
čine
onim
što
ona
je.
Školstvo
nam
je
uglavnom
u
rasulu,
organizirano
na
nivou
kantona
ili
županija,
nema
šanse
se
popraviti,
a
kamoli
modernizirati.
Svake
godine
s
raznih
škola
i
fakulteta
dolaze
djeca
sa
sve
manje
znanja.
Percepcija
korupcije
je
jedna
od
najvećih
u
Evropi.
Što
reći
o
tome?

Zakoni
se
tumače
kako
kome
padne
na
pamet.
I
kako
onda
privući
strane
investitore?
Imidž
BiH
je
izuzetno
loš,
a
sigurna
sam
da
zemlja
i
njeni
stanovnici
to
nisu
zaslužili.Obrazovanje
i
pravna
država
su
dva
dugoročna
zadatka
koja
iziskuju
reforme,
međutim,
postoji
niz
kratkoročnih
koji
se
mogu
provesti
i
zaživiti
odmah,
a
tiču
se
uvjeta
poslovanja,
smanjenja
troškova
rada
i
davanja
nade
građanima
da
je
BiH
njihova
zemlja
i
da
im
nigdje
neće
biti
bolje.
To
je
sve
uloga
političara
i
medija.
Malo
manje
loših
vijesti
i
nebuloza
pojedinih
političara,
koji
tjeraju
ljude,
a
više
pozitivnih
vizija
koje
otvaraju
nove
perspektive
i
daju
nadu
u
bolje
sutra.

GS-TMT: Najveća
izvoznica
u
svojoj
kategoriji
širi
kapacitete
proizvodnje

S
obzirom
da
ste
potpuno
okrenuti
izvozu,
koja
tržišta
su
Vam
trenutno
najvažnija
i
ko
su
Vam
najveći
klijenti? Kako
pronalazite
nova
tržišta,
da
li
kroz
ulaganja
u
proizvodni
pogon
u
Rami,
Zenici,
uz
centralni
pogon
u
Travniku
planirate
povećati
ponudu
za
Vaše
partnere?
Šta
je
strateški
cilj
kompanije?

Nama
je
osnovno
tržište
EU
i
Švicarska,
a
najveći
klijenti
su
nam
vodeće
kompanije
iz
alatne
industrije,
industrije
za
proizvodnju
strojeva
za
pakovanje,
građevinske
strojeve,
šinska
vozila
i
slično.
Nova
tržišta
se
uglavnom
sama
otvaraju,
jasno
uz
vrijedan
rad
naše
službe
prodaje.

Električno
biciklo
i
prvo
električno
dostavno
vozilo
proizvedeno
u
BiH

Električna
bicikla
su
manji
dio
proizvodnje
ove
kompanije,
međutim
s
tim
proizvodom
kompanija
GS-TMT
došla
je
u
fokus
javnosti,
posebno
kada
je
i
slavni
nogometaš
Cristiano
Ronaldo
kupio
Ruffian
biciklo.

Ruffian
biciklo
ne
proizvodite
u
potpunosti
u
BiH,
proizveli
ste
i
prvo
električno
dostavno
vozilo,
da
li
je
to
isplativo
za
proizvodnju?

Nažalost
prepreka
za
montažu
električnih
bicikala
u
BiH
leži
u
raznim
dozvolama
i
zakonima.
Najskuplji
dijelovi
e-bikea
su
motor
i
baterija,
koji
nisu
oslobođeni
plaćanja
carine,
tako
da
mi
plaćamo
10%
na
njihov
uvoz,
a
naš
kupac
prilikom
uvoza
kompletnog
bicikla,
još
10%.Takvi
zakoni
smanjuju
našu
konkurentnost
i
profitabilnost,
jer
da
bi
nadoknadili
ovih,
oko
15%,
trebate
smanjiti
troškove
rada,
a
ukoliko
to
ne
možete,
onda
čekate
da
vam
kupci
priznaju
te
troškove,
a
što
je
prilično
teško.

Sve
što
se
tiče
niskoakumulativnih
djelatnosti
je
oslobođeno
plaćanja
carine,
i
to
je
uredu,
samo
ne
vidim
zbog
čega
se
ne
oslobode
oni
proizvodi
koji
nam
omogućuju
tehnološki
razvoj.
U
takvim
odlukama
se
vidi
nepostojanje
vizije
onih
koji
vode
zemlju,
kao
i
njihovih
savjetnika.

Koji
su
se
kriteriji
prilikom
zapošljavanja
pokazali
kao
najpouzdaniji
i
najbolji
u
rješavanju
kadrovskih
problema?
Kako
se
kao
kompanija
borite
sa
nedostatkom
radne
snage?
Da
li
osim
tog
problema
postoje
još
neki
izazovi
s
kojima
se
suočavate
na
bh.
tržištu?

Demografski
problemi
su
danas
najkompleksniji
u
pronalaženju
dovoljno
kvalificirane
radne
snage
i
ne
samo
u
BiH
već
u
cijeloj
Evropi,
a
čini
se
da
će
biti
i
veći.
Mi
nastojimo
potrebe
za
radnicima
rješavati
kroz
edukacije
učenika,
kao
i
prekvalifikacije,
što
nam
se
pokazalo
kao
najbolje
rješenje.

Kompanija
koja
brine
o
uposlenicima

Unutar
kompanije
imate
i
vrtić
za
djecu
uposlenika,
prosječna
plata
je
oko
1.400
KM,
brinete
o
njihovom
zdravlju,
i
u
tom
segmentu
ste
najpoželjniji
poslodavac.
Šta
je
motiv,
zašto
to
radite?

Najvažnije
je
da
imate
zadovoljnog
zaposlenika,
koji
se
u
8
sati
rada
može
posvetiti
poslu,
a
to
može
samo
kada
je
siguran
da
su
mu
djeca
dobro
zbrinuta.

Članica
ste
Upravnog
odbora
Udruženja
poslodavaca
Federacije
Bosne
i
Hercegovine
i
Udruženja
njemačke
privrede
u
Bosni
i
Hercegovini.
Zalažete
se
za
bolji
položaj
radnika
i
poslodavaca
u
BiH.
Međutim,
političke
strukture
u
zemlji
ne
kreiraju
poslovni
ambijent
koji
bi
Vam
olakšao
situaciju.
Jako
je
puno
poreza,
nameta,
propisa.
Šta
mislite
zašto
je
to
tako?
Šta
je
najizazovnije
u
tom
odnosu
poslodavac-vlast?
Kako
biste
ga
opisali?

Da
političari
rade
u
interesu
građana
to
bi
bilo
jako
lako
riješiti,
međutim
mislim
da
oni
ne
razumiju
problematiku,
iako
ima
niz
slučajeva
u
svijetu
gdje
mogu
provjeriti
efikasnost
provedbe
nekih
od
zakona
za
koje
UP
FBiH
traži
izmjene
i
to
već
više
od
6
godina.

Samo
jedan
primjer,
gotovo
sve
zemlje
EU
kao
i
regije
su
donijele
zakone
o
pomoći
građanima
zbog
velike
inflacije
zadnjih
godinu
dana,
samo
FBiH
nije.
Valjda
zbog
toga
što
su
Bosanci
i
Hercegovci
“žilavi”,
izdržali
su
i
gore,
a
kamoli
inflaciju
od
gotovo
20%.
Oni
nisu
nepismeni
i
imaju
odgovor
na
to.
Oni
jednostavno
odoše.
Dugoročno
iseljavanje
znači
manje
punjenje
budžeta
i
lošiji
život
za
sve.

Za
penzionere
manje
realne
penzije,
lošije
zdravstvo,
školstvo,
pravosuđe…
I
u
politici
ima
izvrsnih
ljudi
u
svim
strankama,
ali
nedovoljno
da
se
provedu
neophodne
promjene.
O
stranačkim
politikama
ne
želim
pričati,
jer
mislim
da
se
one
najmanje
tiču
dobrobiti
građana.

Da
li
je
u
poduzetništvu
važna
rodna
ravnopravnost?
S
jedne
strane
imamo
narativ
da
nema
razlika
i
da
u
poduzetništvu
nije
važno
da
li
ste
žena
ili
muškarac,
dok
s
druge,
statistički
podaci
kažu
da
je
značajno
manji
broj
žena
na
menadžerskim
pozicijama.
Kakvo
je
Vaše
mišljenje
o
tome?
Kakav
je
bio
Vaš
karijerni
put,
da
li
je
rodna
(ne)ravnopravnost
imala
uticaj,
ako
da,
u
čemu
se
ogledala?
Možete
li
uporediti
kako
je
to
bilo
nekada
u
zemljama
bivše
Jugoslavije,
Njemačkoj
i
danas
u
Bosni
i
Hercegovini?

Što
se
mene
tiče
i
moje
menadžerske
pozicije,
moram
reći
da
me
nikad
nije
privlačila.
Igrom
slučaja
sam
postala
menadžer.
Mislim
da
ne
treba
nikoga
tjerati
da
radi
nešto
što
mu
ne
odgovara
samo
da
bi
se
zadovoljio
broj.
Mene
u
vođenju
kompanije
vodi
jedna
čisto
majčinska
odgovornost,
a
to
je
da
tuđoj
djeci
ne
činim
ono
što
ne
bih
htjela
da
drugi
čine
mojoj
djeci
i
unucima.

Mislim
da
većina
to
prepoznaje
i
da
je
to
jedan
od
razloga
za
uspjeh.
Ima
izuzetno
dobrih
žena
na
vodećim
pozicijama.
One
to
rade
zato
što
to
vole,
kao
što
imate
niz
muškaraca
na
vodećim
pozicijama
koji
to
vole,
a
ne
znaju.
U
zapošljavanju
žena
na
rukovodeće
pozicije
velika
je
razlika
između
privatnog
i
javnog
sektora.
U
privatnom
uglavnom
tražite
najbolje
bez
obzira
na
spol.

Izvor:

Forbes