Kako
bi
se
očuvali
korijeni
i
ojačalo
zajedništvo
iseljenog
stanovništva
s
BiH
u
Beču
se
već
četrnaestu
godinu
za
redom,
drugog
vikenda
u
veljači
okupljaju
Hrvati
iz
Klišansko-konjičkog
kraja.

Udruga
Klišansko-konjičkih
Hrvata
u
Beču
u
suradnji
s
katoličkim
župama
u
dolini
rijeke
Neretvice
u
općini
Knjic:
Obri,
Solakova
Kula
i
Podhum-Žitače
i
ove
2024.
godine
četrnaesti
put
zaredom
u
glavnom
gradu
Austrije
Beču
organizirat
će
Dane
Klišansko-konjičkih
Hrvata.

Manifestacija
s
tradicijom
duljom
od
desetljeća
održat
će
se
drugog
vikenda
u
veljači.
Započet
će
okupljanjem
sudionika
i
gostiju
te
nastaviti
događajima
čiji
je
cilj
ojačati
zajedništvo
iseljenika
s
njihovom
domovinom
Bosnom
i
Hercegovinom,
uz
konkretnu
pomoć
hrvatskim
povratnicima
u
Klišansko-konjički
kraj.

Oglas

Humanitarna
večera
će
se
održati
u
subotu
10.
veljače
u
Klubu
„Casablanca“
u
Beču.
Sutradan,
u
nedjelju
11.
veljače
bit
će
Euharistijsko
slavljem
nakon
kojeg
će
uslijediti
prigodno
druženje.

Osim
spomenutih
sadržaja
u
sklopu
Dana
Klišansko-konjičkih
Hrvata
u
Beču,
uz
jačanje
zajedništva,
planirani
su
i
razgovori
o
mogućnostima
i
perspektivama
razvoja
u
dolini
Neretvice
iz
kojeg
su
Hrvati
svoj
najveći
egzodus
doživjeli
u
proteklom
ratu.
Zahvaljujući
starijim
Klišanima,
veze
s
rodnim
krajem
nikad
nisu
prekinute
iako
u
Beču,
po
riječima
dr.
Pavla
Grgića-Ivankovića,
istaknutog
člana
Udruge
Klišansko-
konjičkih
Hrvata,
trenutačno
živi
već
treći
pa
i
četvrti
naraštaj
iseljenika,
uz
prognanike
iz
ovog
kraja.
„Gotovo
dvije
tisuće
Klišana
i
njihovih
potomaka
vezanih
za
Klis
i
Konjic
trenutačno
živi
u
Beču.
Mi
nešto
stariji
Klišani
na
mlađe
naraštaje
nastojimo
prenijeti
ljubav
prema
rodnoj
grudi,
ali
i
poučiti
ih
o
Domovinskom
ratu
i
svemu
što
je
značio
za
naš
narod
u
dolini
Neretvice.
Svako
naše
okupljanje,
pa
tako
i
ovo
predstojeće
u
Beču
prilika
je
podsjetiti
se
naših
korijena
koji
su
duboki
i
uvjeren
sam,
ništa
ih
ne
može
iščupati.
Zov
naše
rodne
grude
aktivan
je
u
nama
i
to
ćemo
i
ovom
prilikom
pokazati“,
kaže
dr.
Pavao
Grgić-
Ivanković.

Kako
bi
taj
zov
i
osjećaj
pripadnosti
rodnoj
grudi
održali
živim,
Hrvati
koji
korijene
vuku
iz
Kliško-konjičkog
kraja,
a
trenutačno
žive
u
Beču
2011.,
utemeljili
su
Udrugu
Klišansko-konjičkih
Hrvata
u
Beču.
Najbolja
spona
s
rodom
grudom
opustjelom
nakon
progona
Hrvata
u
proteklom
ratu
su
im
svećenici
koji
raspiruju
vatru
na
opustjelim
ognjištima
na
kojima
su
ostali
živjeti
tek
malobrojni
vjernici.

„Moja
ideja
da
se
pomogne
našim
svećenicima
u
Klisu
i
Konjicu
naišla
je
na
veliki
odaziv.
U
početku
nas
je
u
upravi
Udruge
bilo
puno
više,
te
je
sad
posao
najvećim
dijelom
pao
na
mene
i
predsjednika
Udruge
Viktora
Čuturu.
Mi
taj
posao
radimo
s
ljubavlju
prema
našem
rodnom
kraju
i
našim
svećenicima
koji
su
uz
vjernike
kao
njihovi
duhovni
pastiri,
ali
i
u
njihovim
svakodnevnim
potrebama.
S
tom
nakamom
već
četrnaestu
godinu
zaredom
organiziramo
Humanitarnu
večer,
koristeći
priliku
da
kao
znak
materijalne
podrške
skupimo
nešto
sredstava
za
potrebite
u
našem
kraju
kao
i
za
naše
župe.
Dok
god
nas
zdravlje
služi
mi
ćemo
to
činiti,
uspskos
i
onima
koji
bi
htjeli
da
se
naši
korijeni
zatru
i
zaborave.
Mi
takvo
nešto
nismo
dozvolili
ni
u
Domovinskom
ratu
kad
je
bilo
najteže,
nećemo
to
dopustiti
ni
u
miru,
s
mišlju
i
ljubavlju
za
svojim
krajem
i
zavišajem
živomo
u
tuđini,
ali
uvijek
spremni
pomoći
onima
koji
su
ostali
i
našim
svećenicima
koji
s
njima
žive
često
teško
svakodnevicu“,
zaključuje
dr.
Pavao
Grgić-Ivanković,
jedan
od
najistaknutijih
članova
i
organizatora
Dana
Klišansko-
konjičkih
Hrvata
u
Beču.

Oglas

Uz
Hrvate
koji
žive
u
Beču,
a
korijene
vuku
iz
Klisa
i
Konjica,
na
manifestaciju
će
doći
župnik
župe
Presvetoga
Srca
Isusova
Obri
i
upravitelj
župe
sv.
Ilije
Solakova
Kula
vlč.
Marin
Marić
te
župnik
župe
sv.
Ante
Padovanskog
Podum-Žitače
fra
Ivica
Karatovića,
ali
i
hrvatski
politički
predstavnici
sa
svih
razina
vlasti
od
Hercegovačko-neretvanske
županije
do
Federacije
BiH.
Uz
jačanje
zajedništva
i
učvršćivanje
korijena
Dani
Klišansko-konjičkih
Hrvata
prilika
su
i
za
razgovore
o
mogućnostima
i
perspektivama
razvoja
ovog
po
prirodnim
ljepotama
bogatog,
ali
ljudima
opustjelog
kraja.
Vratiti
mu
život
izazov
je
i
za
one
koji
su
ostali,
ali
i
iseljene
i
raseljene
koji
iako
žive
u
tuđini,
svojih
se
korijena
nisu
niti
planiraju
odreći.