U
organizaciji
udruge
PRONT
i
portala
Centralna.ba
16.05.2024.
godine,
Gradski
stadion
Novi
Travnik
s
početkom
u
17
sati
ugostit
će
najbolje
nogometaše,
Humane
zvijezde
&
prijatelje
BiH
i
Hrvatske
svih
vremena.
Pored
nogometaša,
na
ovom
humanitarno-
nogometnom
spektaklu
nastupit
će
i
poznate
osobe
iz
javnog
i
društvenog
života.

Na
Svjetski
dan
života
u
miru
i
zajedništvu,
Novi
Travnik
će
16.05.2024.
postati
poprište
nezaboravnog
nogometnog
spektakla!
Uzbuđenje
će
doseći
vrhunac
kada
se
na
terenu
susretnu
legende
nogometa
iz
Bosne
i
Hercegovine
i
Hrvatske,
predvođene
istinskim
legendama,
a
svoj
dolazak
u
Novi
Travnik
potvrdio
je
i
miljenik
Grbavice,
čovjek
s
11
nastupa
za
Jugoslaviju,
legendarni
Enver
Hadžiabdić,
koji
će
se
naći
na
klupi
BH
Humanih
zvijezda,
zajedno
sa
Sinanovićem
i
Muzurovićem.

Novi
Travnik
će
zasigurno
ispisati
povijest.
Službena
utakmica
Humanih
zvijezda
BiH
i
Hrvatske
prvi
put
je
odigrana
u
Travniku
prije
dvije
godine,
a
nama
je
pripala
čast
i
odgovornost
da
ponovno
budemo
domaćini
velikim
asovima.
Mnogi
ljubitelji
nogometa
imat
će
priliku
vidjeti
svoje
idole
iz
mladosti,
a
mi
kao
organizatori
potrudit
ćemo
se
dovesti
neke
od
aktualnih
nogometnih
imena,
aktivne
sportaše,
glumce,
pjevače,
da
dokažemo
i
pokažemo
ljudima
da
je
sport
taj
koji
ujedinjuje
i
stvara
pozitivnu
atmosferu.

Tko
je
Enver
Hadžiabdić

RIJETKI
su
sportisti
koji
su
titule
osvajali
i
kao
igrači
i
kao
treneri.
U
fudbalu
se
skoro
na
prste
jedne
ruke
mogu
pobrojati
treneri
koji
su
trenerske
kao
i
igračke
trofeje,
proslavili
u
jednom
klubu.
Enver
Hadžiabdić
spada
u
red
tih
odabranih
velikana.
”Hadžija”
je
kao
igrač
osvojio
titulu
prvaka
Jugoslavije
1972.
godine,
da
bi
25
godina
poslije,
isti
uspjeh
ponovio
i
kao
trener
–
ovaj
put
u
prvenstvu
Bosne
i
Hercegovine.
Čak
ni
danas
ne
postoji
nijedan
navijač
Željezničara
koji
neće
u
jednom
dahu
izdiktirati
imena
igrača
iz
te
nezaboravne
ekipe
koja
je
suvereno
osvojila
naslov
šampiona
bivše
države,
baš
kao
i
one
koja
je
osvojila
prvi
poslijeratni
naslov
prvaka
države.
U
oba
ta
tima,
neizostavno
je
ime
Envera
Hadžiabdića.

Oglas

Rođen
je
u
Beogradu
06.
novembra
1945.
godine,
u
željezničarskoj
porodici
koja
je
često
mijenjala
mjesto
prebivališta.
Osim
u
Beogradu,
živio
je
u
Jajcu,
Bugojnu
i
Travniku
gdje
i
započeo
svoj
fudbalski
put.

Nije
dugo
trebalo
ljudima
iz
Željezničara
da
zapaze
talent
mladića
koji
sa
svega
17
godina
igrao
za
prvi
tim
Bratstva
iz
Travnika.
Sudbina
je
htjela
da
njegovo
Bratstvo
odigra
vrlo
važnu
utakmicu
sa
trebinjskim
Leotarom,
koja
je
odlučivala
o
plasmanu
u
viši
rang
takmičenja.
U
to
vrijeme,
trener
Leotara
bio
je
Marsel
Žigante
koji
nedugo
zatim
preuzima
ekipu
Željezničara.
Prvi
potez
po
dolasku
u
Sarajevo,
bio
je
dovođenje
mladog
travničkog
defanzivca.
Od
tog
dana
daleke
1965.
godine,
Hadžiabdić
i
Željo
uspostavili
su
jednu
nevjerovatnu,
neraskidivu
vezu
koja
traje
do
dana
današnjeg.
Najveći
dio
igračke
karijere
proveo
je
u
Željezničaru,
za
koji
je
debitovao
1965.
godine.
Na
”Grbavici”
je
ostao
narednih
9
godina,
odigravši
ukupno
460
utakmica,
od
čega
268
u
prvenstvu
i
kup-u.
U
zvaničnim
utakmicama,
postigao
je
i
2
gola.

Najveći
dio
karijere
proveo
je
na
defanzivnim
pozicijama
u
ekipi,
mada
je
svoju
premijernu
sezonu
odigrao
kao
igrač
navale.
Bio
je
nezamjenjiv
u
ekipi
koja
je
igrala
vrlo
važnu
ulogu
u
domaćem
fudbalu
s
kraja
60-tih,
i
početka
70-tih
godina.
Beskompromisan
borac,
izuzetno
požrtvovan
na
terenu,
neumoran,
trkački
uvijek
raspoložen
–
bio
je
ljubimac
publike
na
”Grbavici”,
na
kojoj
i
danas
uživa
veliko
poštovanje.

S
dosta
uspjeha
nastupao
je
i
za
reprezentaciju
bivše
Jugoslavije.
Sakupio
je
ukupno
11
nastupa,
a
posebno
je
vrijedno
istaći
nastup
na
Svjetskom
prvenstvu
1974.
godine
u
Njemačkoj
kada
je
odigrao
nekoliko
sjajnih
utakmica.
Posljednji
susret
u
dresu
s
državnim
grbom
odigrao
je
protiv
Švedske
u
Dizeldorfu.

Oglas

U
vrijeme
kada
je
nastupao
za
jugoslovensku
reprezentaciju,
smatrali
su
ga
jednim
od
najboljih
odbrambenih
igrača
na
svijetu,
što
mu
je
obezbijedilo
transfer
u
tada
respektabilni
belgijski
Charleroi.
U
Belgiji
se
zadržao
5
sezona
prije
zaključenja
profesionalne
igračke
karijere.
Kuriozitet
je
da
je,
iako
izuzetno
požrtvovan
fudbaler
koji
nije
štedio
ni
sebe
ni
protivnika,
u
cijeloj
karijeri
dobio
samo
jedan
crveni
karton
i
to
na
utakmici
protiv
Vojvodine
u
Novom
Sadu.
Bio
je
pravi
ratnik
na
terenu
ali
blage
naravi,
i
dosta
miran
van
njega.
Zbog
toga
je
bio
omiljen
među
saigračima
ali
i
igračima
protivničkih
timova.

Jednako
uspješan,
bio
je
i
kao
trener.
Poveo
je
”plave”
do
prve
poslijeratne
titule
prvaka
BiH,
kada
je
na
”Koševu”
savladan
gradski
rival
golom
Zubanovića
u
posljednjim
trenucima
utakmice.
Od
prosječne
ekipe,
koja
je
do
njegovog
dolaska
igrala
sporednu
ulogu
u
domaćem
prvenstvu,
uspio
je
napraviti
respektabilan
tim
koji
je
svojim
navijačima
donio
nazapamćene
trenutke
zadovoljstva
tog
nezaboravnog
juna
1998.
godine.
Želju
je
vodio
u
još
dva
navrata,
2000.
i
2007.
godine,
kada
spletom
raznih
okolnosti
na
”Grbavicu”
nije
donio
trofeje.
U
međuvremenu,
u
klubu
je
obavljao
razne
funkcije
poput
sportskog
direktora
i
direktora
stadiona
”Grbavica”.
Ipak,
pored
svega,
ostat
će
upamćen
kao
jedini
igrač
koji
je
sa
Željezničarom
osvojio
titule
prvaka
i
kao
igrač,
i
kao
trener,
postigavši
tako
uspjeh
koji
će
ostati
san
i
mnogim
generacijama
poslije.