Kristina Šušnjara bila je na pragu 21. godine. Iz svojeg Trilja trebala je stići do Sinja kako bi se vidjela s nekoliko prijateljica na piću, a prijevoz je potražila tako da se na Triljskom mostu odlučila za stopiranje. Mladu studentica Ekonomskog fakulteta ubio je Luka Pezelj iz Donjeg Doca. Nestala je 5. siječnja 2008. godine, a pronađena je tri dana kasnije. 

Njezini roditelji odmah su alarmirali policiju koja je raspolagala samo s informacijom da je ona ušla u zeleni automobil. Jedan umirovljenik je kod obližnjeg kamenoloma pronašao tijelo nesretne djevojke i odmah pohitao obavijestiti radnike. Nesretnu djevojku policija je raspoznala po otiscima prstiju jer joj je lice bilo do te mjere natučeno da je nisu mogli ni prepoznati. 

Njezin ubojica sam je sebe predao policiji, ali je bitno smanjio svoju ulogu. Organe reda je uvjeravao da je za Kristininu smrt kriva slučajnost jer se njoj nije svidjela ideja da prije Sinja odu do njegove kuće kako bi on uzeo neke stvari koje su mu potrebne. Prema njegovim riječima, Kristina je pokušala izaći iz automobila i pala, a on je prestravljen time što je preminula skinuo dijelove odjeće i bacio tijelo. Iako se svim silama trudio sa sebe saprati ljagu ovog nedjela, forenzičarima je bilo očito da je djevojku odveo u nepregledan i napušten predio svojega sela gdje ju je pokušao silovati te da se ona svojski borila kako bi sačuvala vlastito dostojanstvo. Ljutit jer nije uspio u svojem zvjerskom naumu, Pezelj je dohvatio francuski ključ i siroticu zatukao. 

Od tih mračnih trenutaka prošlo je mnogo godina, a Triljani se svoje Kristine i dalje jasno sjećaju kao da se sve zbilo jučer pa se svake godine u triljskoj župnoj crkvi svake godine, od sahrane njezinih ostataka pa sve do danas, održava molitva i svečana misa. 

Isto će biti i ove godine, u četvrtak 5. siječnja održat će se misa u 17,30 sati, a na njezinom grobu će se zapaliti svijeće. 

Njezino ime danas je simbol mučenice i nečovječno ubijene mlade djevojke. Mlada Kristina bila je pjesnikinja i njezina knjiga tiskana je godinu dana nakon smrti. Pjesme nisu samo dirnule javnost već su i potaknule osnivanje zakladu koja je pomagala djeci bez roditeljima i onima slabijeg imovinskog statusa koji su se željeli školovati, piše Slobodna Dalmacija