Heinrich Heine: Azra

Azra

Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr’jeme prolazilo,
sve je bljedje, bljedje bilo.

Jednog dana zapita ga
sultanova kćerka draga:
“Kazuj, robe, odakle si,
i plemena kojega si?”

“Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube!”

Der Asra

Täglich ging die wunderschöne
Sultantochter auf und nieder
um die Abendzeit am Springbrunn,
wo die weißen Wasser plätschern.

Täglich stand der junge Sklave
um die Abendzeit am Springbrunn,
wo die weißen Wasser plätschern,
täglich ward er bleich und bleicher.

Eines Abends trat die Fürstin
auf ihn zu mit raschen Worten:
»Deinen Namen will ich wissen,
deine Heimath, deine Sippschaft.«

Und der Sklave sprach: »Ich heiße Mohamet
und bin aus Yemen,
und mein Stamm sind jene Asra,
welche sterben, wenn sie lieben.

Veliki Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki. Iako je mnogi pjevaju i slušaju, tek rijetki znaju tko ju je napisao. Štulić je po ovoj pjesmi dao ime bendu «Azra».

Kraj tanana šadrvana, uz razigrani žubor vode, smještena je radnja svima dobro poznate sevdalinke o neuzvraćenoj i nemogućoj ljubavi roba El-Muhameda naspram «sultanove kćerke mile». Ostali smrtnici bi, iako bi se zaljubili u sultanovu kćer, vjerojatno preboljeli tu ljubav bez perspektive, ali Muhamedu to nije bilo moguće. Ljubav i smrt za njega su bili jedno. Problem je u njegovom porijeklu, a o literarnim izvorima i nastanku pjesme profesor, esejist, književnik i dramaturg Dževad Karahasan kaže: «Jedna od najljepših ljubavnih legendi na islamskom Orijentu je legenda o narodu i plemenu Uzrita (pleme Azra op.a.). Oni vole tako snažno da tu ljubav ne mogu izdržati. Slabo ljudsko tijelo tako bitnu, silnu i moćnu ljubav ne može podnijeti. To je čudesan motiv koji je Heinricha Heinea inspirirao da napiše tu pjesmu.»

Melanholični melos i stihovi o tragičnoj i silnoj ljubavi generacijama su »bacali» u sevdah Bosance i Hercegovce i brojne poklonike sevdalinke na prostoru bivše Jugoslavije. Većina ljubitelja ove pjesme, a vjerojatno i neki njezini izvođači, ne znaju da ju je napisao Nijemac. Njen autor je Heinrich-Heine (1797.- 1856.), jedan od najvećih pisaca u povijesti svjetske i europske književnosti, a njezin originalni naslov je «Der Asra».

«Pjesma je vjerojatno nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu. Tada je Heine već dugo, još od 1931. godine, bio u Francuskoj. Kod Heinea je Orijent predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i osjetljivih ili rafiniranih osjećaja. U mnogim njegovim pjesmama on ima važnu ulogu», kaže dr. Karin Füllner sa Instituta Heinrich-Heine u Düsseldorfu.

Kako je «Der Asra» postala sevdalinka

Još nisu pouzdano utvrđene činjenice o tome tko je prvi preveo ovu pjesmu na jezike naroda u BiH. Ne zna se je li Heineova «Der Asra» u BiH došla zahvaljujući prijevodu Safvet-bega Bašagića, Alekse Šantića ili Dragutina Ilića. Tim problemom bavio se i Ottmar Pertschi u tekstu objavljenom u Godišnjaku Instituta Heinrich Heine iz 2001. godine. Po njemu je najbliža istini verzija da je ovu pjesmu prvi preveo Safvet-beg Bašagić.

«Ova pjesma u bosanskoj kulturi postaje domaća sevdalinka. Koliko god je ona Heineova, toliko je i naša. Možete li zamisliti Bosanca da makar jednom nije razbio čašu slušajući sevdalinku sa Heineovim stihovima», ističe Karahasan.

Ta pojava, dodaje Karahasan, svjedoči o vrijednosti pjesme, ali i o tome kako je ideja o svjetskoj književnosti, koju je inaugurirao Johann Wolfgang von Goethe, zapravo točna.

Za mnoge su ovu pjesmu najbolje izvodili Himzo Polovina i Zaim Imamović. Pored njih, Heineove stihove su uglazbljivali i pjevali brojni orkestri i pjevači poput Hanke Paldum, Zvonka Bogdana, Emine Zečaj, Ibrice Jusića …, a u najnovijim interpretacijama se, između ostalog, može poslušati i u džez izdanju «Sarajevo Jazz Guerille» ili pak osobenoj izvedbi Damira Imamovića. Ipak, jedina ju je Hanka Paldum otpjevala na njenom izvornom njemačkom jeziku.

Zanimljivo je i da je jedan od najurbanijih i najpopularnijih bendova u bivšoj Jugoslaviji dobio ime po pjesmi «Der Asra» Heinricha Heinea. Dogodilo se to, prema svjedočenjima u dokumentarnom filmu «Kad Miki kaže da se boji», tijekom jednog od susreta Đoke-Anarhiste i Branimira Štulića. Tu večer su po ovoj pjesmi i Štulićev bend «Azra» i Đokina kćerka dobili ime. Johnny Štulić je istoimenu pjesmu izveo na albumu «Balkanska rapsodija», piše Faruk Šabanović za DW.

Heinrich Heine biografija i djela

Christian Johann Heinrich Heine (1797-1856) bio je pjesnik i esejist njemačkog podrijetla, smatrajući ga posljednjim predstavnikom književne struje poznatom kao romantizam. Njegova pjesnička djela prelazila su iz ukrašavanja starih fraza emocionalizma, kako bi se došlo do prirodnijeg i izravnijeg jezika; s realnijim emitiranjem.

Bio je vrlo cijenjen pisac među velikim književnim likovima tog vremena, kao što su Bécquer i Rosalía de Castro, koji su ga, osim što ga nadahnjuju njegova djela, neprestano citirali..

Njegova potpora socijalističkoj struji dovela ga je do smrti u egzilu u francuskim zemljama, točnije u Parizu.

biografija

Heinrich Heine rođen je u Düsseldorfu u Njemačkoj 13. prosinca 1797. godine. Dolazio je iz obitelji židovskih trgovaca. Njegovi su roditelji bili Samson Heine i Betty Heine. Pjesnik je bio najstariji od četvorice braće. Od rane dobi dobio je odgovarajuće akademsko i vjersko obrazovanje.

Prve godine obuke

Kada je imao šest godina počeo je studirati u privatnoj izraelskoj školi Hein Hertz Rintelsohn. Godinu dana kasnije politički i društveni uvjeti su se promijenili, što je omogućilo židovskoj djeci da se obrazuju u kršćanskim školama.

Godine 1807. počeo se pripremati na Lyceumu u Düsseldorfu. Međutim, iako je njegov plan bio stjecanje diplome, a njegovi roditelji su planirali njegov život kao trgovac, nastaviti obiteljsku tradiciju. Sa 17 godina i jedanaest mjeseci radio je za bankara iz Frankfurta.

Tijekom tog razdoblja u banci dijelio je vrijeme s važnim osobama židovskog podrijetla. Čak je, zajedno sa svojim ocem, pokušao ući u slobodno zidarstvo, ali oboje su bili uznemireni religijom i kulturom. Tada je pjesnik već imao strast prema književnosti i pisanju.

Od svoje 18. godine, i dugo vremena, Heine je išla u brigu i tutorstvo svoga ujaka, bankara Salomona Heinea. Dugo je radio za njega. Porodični pjesnik uvijek je znao za njegovu sklonost prema književnosti, ali se nije slagao s tom djelatnošću jer je smatrao neprofitnom.

Za razliku od rodbine, Heinrich nije pokazao da ima drva za posao. Dokaz za to bila je mala učinkovitost koju je morao optimalno nositi s društvom svog ujaka i skladištem tkanina, koji je propao, jer je svoju pozornost usmjerio na svoju poeziju.

Heine i sveučilište

Dok je bio u pritvoru ujaka Heinea, zaljubio se u svog rođaka Amelie. To ga je, uz uništenje trgovina koje mu je naredio njegov učitelj, natjeralo da ga pusti na studij daleko od Hamburga. Upisao se na Sveučilište u Bonnu kako bi studirao pravo.

Činjenica da je samo prošla predmet utrke pokazala je da to nije njegova stvar. Međutim, ljeti je pohađao nastavu iz povijesti poezije i njemačkog jezika kod profesora Schiegela i bio fasciniran. Godinu dana kasnije ušao je na Sveučilište u Göttingenu, odakle je suspendiran zbog problema s drugim studentima.

Godinama kasnije pohađao je Sveučilište Humboldt u Berlinu i bio učenik filozofa Georg Hegela. Upravo u Berlinu on je trljao rame uz književni krug tog vremena i počeo objavljivati ​​neke svoje radove. Takav je bio njegov slučaj Gedichte, što je na španjolskom Poesía.

Njegove posljednje godine i smrt

Posljednje godine života u progonstvu Heinrich Heine proveo je u Parizu zbog potpore utopističkom socijalizmu. U njegovom je finalu bio pogođen onim što su smatrali da je multipla skleroza. Bio je gotovo slijep, paraliziran i ispružen. Umro je 17. veljače 1856. u glavnom gradu Francuske.

djela

Heinelova literatura, iako izvorno uokvirena unutar romantizma, kasnije nije bila uključena u bilo koji drugi književni pokret. Neki znanstvenici njegova rada uključuju ga u prosvjetiteljstvo Njemačke, klasicizam i realizam.

Među najpoznatijim djelima ovog njemačkog pisca su: Gedichte (poezija) od 1821, Putovanje Harzom ili na njemačkom jeziku Die Harzreise, Buch del Lieder ili Knjiga pjesama, koji ga je napisao 1826. godine. Romantična škola i Njemačka, zimska bajka pridružite se popisu.

Knjiga pjesama

Knjiga pjesama, na njemačkom jeziku Buch der Lieder, To je možda jedna od Heinrichovih najvažnijih djela. Riječ je o nizu spisa u stihovima koji datiraju iz 1827. godine. Ovo djelo je rezultat nekoliko spisa koje je autor prije objavio u nekim novinama i časopisima..

Ovim djelom Heine je uspio steći slavu unutar i izvan svoje zemlje. Dok je pisac bio živ, objavljivao se oko 13 puta, od čega je sudjelovao u pet izdanja. Preveden je na 42 jezika, što je prvi njemački rad preveden na japanski jezik.

Rad karakteriziraju različiti obrasci ljubavi i sentimentalnosti koje je razvio romantizam. Među najistaknutijim pjesmama su: “Poseidón”, “Lore-Ley”, “Doña Clara”, “Almanzor”, “Los Trovadores” i “U prekrasnom mjesecu svibnju”.

Ovdje su neki fragmenti Heineovih pjesama. Prvi je iz “Romanzero” iz 1854., pjesma koja otkriva poteškoće i nesreću:

Sreća je jednostavna prostitutka,

i ne voli živjeti na istom mjestu;

skida kosu s čela

i on te brzo poljubi i ode … “.

Nove pjesme

Drugi uzorak autorskog pjesničkog djela preuzet je iz njegova Nove pjesme Godine 1844. Da je riječ o ljubavi, nedostatku ljubavi, susretima i neslaganjima:

Pismo koje ste napisali

Ne smeta mi uopće;

više me ne želiš voljeti,

ali pismo je dugo.

Dvanaest stranica, čvrste i male!

Mali rukopis

Ne pišeš toliko kad se oprostiš “.

Heinrich i Španjolci

Važno je napomenuti da Heinrichovi radovi imaju dobru prijemljivost na jeziku koji govori španjolski. Nakon što je toliko puta pročitao Don Kihota, prišao je obliku španjolske književnosti, ne znajući da će godine kasnije njegovi radovi utjecati na ovaj dio svijeta.

Veliki dio njegova djela preveden je na španjolski. Pisci Bécquer i Rosalía de Castro čitali su je iznova i iznova, piše hr.thpanorama.com.

e-hercegovina.com

O čemu se priča na BiH i Croatia subredditima

O čemu se priča na Balkanskim subredditima?