Aleksandar Petrović bio je gost emisije “U svom filmu”. Sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza i vršitelj dužnosti izbornika seniorske reprezentacije legendarna je figura hrvatske košarke, kojoj je posvetio cijeli život, a odnedavno je preuzeo punu odgovornost za nacionalnu vrstu, ali i dosta šire.

Petrović je trenutačno vršitelj dužnosti izbornika, no glavni zadatak mu je pronaći dugoročno rješenje na klupi. Kako se našao tu gdje se našao?

– Nakon EuroBasketa došlo je do puno odlazaka iz Hrvatskog košarkaškog saveza, tako da u jednom trenutku Savez nije imao ni predsjednika, ni struku, ni izbornika. Došlo je do izbora predsjednika, to je postao Nikola Rukavina, a ja sam zadužen za struku. Moj prvi zadatak je izabrati čovjeka koji će u sljedećih šest do osam godina obavljati dužnost izbornika. No po prvim razgovorima i kontaktima to nisam uspio riješiti u prvim danima. Kvalitetniji razgovori nagoviješteni su mi za kraj sezone, tako da ću prijedlog o izborniku donijeti negdje u šestom mjesecu 2023. godine, a do tada me Upravni odbor zamolio da odradim ova dva “prozora”, odnosno četiri utakmice koje su preostale u tim terminima. To je kratkoročno, a dugoročno imamo dosta vremena ispred sebe da vratimo hrvatsku košarku u sistem rada kakav je prije postojao, a to je najbolja moguća edukacija mladih igrača koji će puniti seniorsku reprezentaciju.

Hrvatsku košarku su zadnjih godina vodili ljudi iz košarke, no rezultati nisu bili tu. Gdje Aco vidi uzrok tome?

– Svi koji su u proteklih šest godina bili u Savezu, Stojko Vranković i Dino Rađa, su ljudi iz košarkaškog miljea, ljudi iza kojih su sjajne košarkaške karijere. No šest godina su prakitčki bili na tim pozicijama i najveći grijeh je bio da se dvaput nismo plasirali na Svjetsko prvenstvo, 2019. i sljedeće godine nećemo biti na toj najvećoj smotri. To je glavni razlog, Ispasti u osmini finala EuroBasketa nije nešto strašno, jer ni megaimomčadi poput Srbije i Litve nisu prošle dalje, no suma svih tih rezultata dovela je do toga da su po završetku EuroBasketa svi napustili HKS.

Treba li se izbornik baviti samo reprezentacijom?

– U sljedeće tri godine mi nemamo tijekom sezone previše posla tako da nema razloga da taj trener ne radi i u klubu. Kao što sportaš na dnevnoj bazi trenira, isto tako smatram da trener mora biti u nekakvoj tjednoj aktivnosti kako bi bio u što boljoj formi, jer ako radi od ljeta do ljeta to nije dobro za mentalno stanje trenera. Naš prvi veliki cilj je Europsko prvenstvo 2025. godine, tamo moramo doći s novom, redizajniranom i remodeliranom reprezentacijom koja može igrati modernu košarku.

Znaći 2025. je cilj, što ćemo raditi u međuvremenu?

– U međuvremenu, na primjer, pobjedom u utakmici protiv Poljske otvorila bi se mogućnost igranja pretkvalifikacija za Olimpijske igre. Mi ćemo se svakako i na ljeto 2023. i na ljeto 2024. naći i trenirati, ali bilo bi dobro kad bi se tu otvorilo nekakvo takmičenje. Napravit ćemo kvalitetan program kako bi svi ti igrači 2025. bili na vrhuncu sportske moći. To znači da već ovog trenutka moramo polako praviti kvalitetnu selekciju igrača koji mogu prihvatiti modernu košarku. Ovaj EuroBasket je, smatram, pokazao kako se igrala košarka do ovog EP-a, a kako će se igrati od sada nadalje. Prihvaćeno je dosta segmenata iz NBA igre, igra se strašno brzo, dominiraju atletski igrači, mi se moramo okrenuti selekciji i edukaciji igrača koji to mogu zadovoljiti.

Kakav mora biti budući hrvatski izbornik da bi u kratkim periodima priprema stvarao atmosferu i igru u nacionalnoj momčadi?

– Dovoljno je pogledati kako funkcioniraju vrhunski izbornici u bilo kojem sportu. Morate imati socijalne vještine. Kratak je period u kojem se mora stvoriti kemija i mora se objasniti igračima što od njih tražite. No prošlo je vrijeme autokrata. Recimo u bivšoj Jugoslaviji, Ivković i Obradović su treneri koji žele sve kontrolirati. Danas je bitno drugačije, morate otvoriti kanale komunikacije prema svakom igraču ponaosob. Ja to radim, recimo protekla tri tjedna bio sam na turneji Srbija – Španjolska – Njemačka, gdje sam sa svim kandidatima razgovarao u četiri oka, objasnio im što bi od njih volio vidjeti i kako bi se oni trebali ponašati. Kad se nađemo morate imati jasne ideje što želite od tih igrača i koji način igre želite implementirati. Bitna je razlika biti trener u klubu i trener u reprezentaciji. U klubu trener ima 10 mjeseci da izgubi poneku utakmicu, revidira neke stvari, ispravi ono što ne funkcionira, no kao trener reprezentacije nemate pravo na pogrešnu procjenu. Od starta morate zauzeti smjer i, što je najvažnije, morate odisati opimizmom, jer u reprezentaciji mjesta pesimizmu nema, prekratko ste s tim igračima.

e-hercegovina.com