Godine 1986., nekoliko godina nakon što je njegov brat napustio Hrvatsku s vizom osvojenoj na lutriji i započeo život u Americi, Žarko Peruza pridružio mu se u američkom okrugu Anne Arundel u Marylandu. Tijekom sljedećih 36 godina, sve dok nije nesretno stradao u siječnju dok je vozio bicikl Hilltop Laneom, Peruza je bio poznato lice u uslužnoj djelatnosti na području Annapolisa, gdje je dočekivao svoje klijente s ljubaznošću i povremenom dodatnom kriškom sira za njihove sendviče.

“Bio je sjajan lik. Sada razmišljam o tome i svjesna sam da nitko nikad neće parirati mom tati”, rekla je njegova kći Žaklina Peruza za The Capital.

Peruza se tog kobnog 24. siječnja oko 22 sata vraćao kući biciklom kada ga je udarilo i dalje nepoznato vozilo, a on je od siline udarca ‘odletio u zrak poput kante za smeće‘, otkrila je njegova kći. Policija nije uspjela locirati vozilo koje ga je udarilo, a Peruza je proglašen na mjestu mrtav. Imao je 74 godine, prenosi Jutarnji list.

“Bio je jednostavan čovjek čiji je život prerano završio”, rekla je njegova unuka Ana Peruza i dodala: “Mogao je još puno toga dati, no, nažalost, njegovo je putovanje prerano završilo.”

Žarko Peruza rođen je u Srbiji 1948., majka mu je bila iz Hrvatske, a otac je imao hrvatske i sicilijanske korijene. U djetinjstvu se bavio nogometom, a kao mladić profesionalno je igrao za malonogometnu ekipu Roma iz Osijeka. To su ime kasnije on i njegov brat Alex iskoristili za svoj restoran koji su zajedno otvorili na istočnoj obali Marylanda, a također je trenirao s nekim od velikih talenata u zemlji.

Jedan od njegovih suigrača, Davor Šuker, igrao je za momčadi poput Seville, Real Madrida i Arsenala, bio je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, kasnije i prvi čovjek hrvatskog nogometa. Nakon igračkih dana, Peruza je ostao vjeran ljubitelj nogometa. Poznat po tome što zove članove obitelji tijekom utakmica, bio je oduševljen dok je gledao kako njegova domovina osvaja treće mjesto na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu.

Što se tiče njegovih drugih profesija, Peruza je u Americi radio u industriji hrane i raznim restoranima. Prvi posao dobio je u jednom talijanskom restoranu, a zatim i kafiću. Nakon što je prodao svoj restoran koji je pokrenuo s bratom, prodavao je sendviče, odnosno ‘najbolje sendviče u gradu‘, ako je vjerovati njegovoj unuci Ani.

Iako je desetljećima pripremao hranu i posluživao ljude, Peruza se najviše ubijao od posla kad je tek stigao u Ameriku iz Hrvatske. Dok su njegove kćeri Žaklina i Ana ostale s bakom u Australiji, Peruza je znao tjedno odraditi između 70 i 80 sati. S vremenom se cijela njegova obitelj nastanila u SAD-u, a otac je uspio prikupiti oko 75.000 dolara za zelene karte, koje imigrantima omogućuju stalni život i rad u SAD-u.

e-hercegovina.com